Nisam ljubitelj formule 1 i ne znam postoji li još uvijek Velika nagrada Francuske, ali u nogometnom smislu Velika nagrada francuske postoji i njome je zaluđen sav nogometni puk. Povući ću paralelu između utrke formule 1 i ovog nogometnog turnira, utrke koja ne traje dva sata, nego skoro mjesec dana.
Prvo kolo i prve utakmice djeluju kao probni krug i zagrijavanje guma. Dok velika većina reprezentacija još uvijek ispituje i zagrijava svoj bolid (Francuska, Engleska, Njemačka), drugima bolidi opasno kašlju i nisu sigurni da će uopće dočekati sredinu utrke i drugi krug (Turska, Sjeverna Irska), dok treća skupina bolida juri kroz probni krug kao da je ciljna ravnina (Italija, Hrvatska, Republika Irska).
Bolid za visoke rezultate
To prvo kolo nekima je postavilo velike upitnike nad glavom i otvorilo oči suočavajući se s direktnim problemima igre (Francuska), nekima je postalo jasno da bolid ne može do pobjede ne riješe li sitne mehaničke kvarove (njemačka obrana), neki se pitaju mogu li ponuditi nešto više u odnosu na prošlu utrku (Barcelonina, pardon španjolska nekonkretnost na SP-u u Brazilu, jer furija nema Messija), neki su sigurni da imaju bolid za visoke rezultate, brz, snažan i precizan (Hrvatska).
A prvu utakmicu na turniru mnogi su shvatili kao ispitivanje snage protivnika, kalkuliranje pred kraj utakmice i to im se osvetilo kroz primljene pogotke u zadnjim minutama (Engleska, Češka). U ovoj utrci nema kalkuliranja i morat će se voziti 300 na sat ako žele postići dobar rezultat. Srčani Irci i Hrvati pokazali su kako se vozi od početka.
Drugo kolo, nakon što smo uhvatili ‘pole position’, donijet će borbe za pozicije, što sve ljubitelje formule jako ‘nabrijava’. Bilo bi izvrsno zakucati Čehe u St. Etienneu kako bismo odmakli suparnicima i uhvatili prostor za sigurnu vožnju do boksa, odnosno druge faze natjecanja. Svaki sljedeći krug utrke vozit će se s više rizika i očekujem i više pogodaka.
Nema kalkulacija jer te svako takvo razmišljanje gura k rubu staze i riskiraš da završiš u šljunku iz kojeg se nemoguće izvući. U ovom krugu nema mjesta pogreškama iz prvih utakmica; posebno pogocima iz prekida i u zadnjim minutama. Reprezentativni mehaničari imaju vremena u malo dana pauze poraditi upravo na tim segmentima.
Završetkom utakmica grupne faze momčadi će ući u boks i pripremiti bolid jer do kraja utrke više nema pauze i morat će stisnuti gas do daske. U boksu će morati napuniti gorivo (psihološka i fizička energija) i promijeniti gume (pronaći taktička rješenja i sanirati eventualne ozljede).
Ulaskom u drugi eliminacijski krug, momčad je došla na optimalnu radnu temperaturu i odsad se vozi na visokom broju okretaja. To je brza i energična vožnja u kojoj postoji opasnost od svakog zavoja. Staza je već upoznata, a momčad uigrana, i vozi se na memoriju, taktičku i mentalnu. Sigurnost u suigrače i kolektivna učinkovitost daje nam samopouzdanje da u svakom sljedećem krugu dodamo još malo gasa.
Srce junačko
Od četvrtfinala motor je već vruć i bolid sam prepoznaje cestu. U tom dijelu trke oni koji nemaju jak i brz bolid ostat će daleko iza kolone koja se bori za sam vrh. Momčadi koje će se boriti za sam vrh morat će imati nekoliko vrlina, individualnih i kolektivnih.
Osnovne karakteristike glavnih pretendenata za naslov prvaka ogledat će se u raznolikosti napadačkih akcija, brzini primopredaje, gustoći među linijama u svim fazama, pozitivnoj i negativnoj tranziciji, presingu i zoni, napadačkim i obrambenim prekidima. Srce junačko, ljubav prema domovini, privrženost momčadi i dresu, mentalna stabilnost i kad ne ide baš dobro – šlag su na pobjedničkoj torti.
U koliko se segmenata mi tu prepoznajemo?!
U završnoj fazi utrke malenu grupu već potrošenih strojeva čeka još svega nekoliko zavoja na pisti, navijači uz stazu daju posebni impuls i nabrijani vozači crpe zadnje atome snage kako bi u ciljnoj ravnini ugledali, a potom i prvi prošli pored čudnovatog lika koji frenetično maše zastavom na crno bijele kockice.
Zadnji zavoj prije ciljne ravnine, bolid uz bolid, gas do daske i nevidljivi dodir dovest će najkvalitetnije, najspremnije, najhrabrije, najinteligentnije pred masu koja kliče njima u čast.
I, gle čuda, kliče na – hrvatskom!
Divno.....bolid Mario