Finalna serija za prvaka počinje danas u 18 sati, a moglo bi se dogoditi da na parket dvojke Doma Sportova ne izađu ni virozni Musa ni Markota, pa da branitelj naslova Cedevita u finalnu seriju s Cibonom uđe hendikepiran.
– Gledajući dosadašnji dio sezone, sve upućuje na to da smo papirnati favoriti, no u samo jednoj lošoj četvrtini to se može okrenuti. Osim toga, neće nam biti ugodno igrati bez prvog centra Stipanovića i s tri igrača koji nisu u dobrom tonusu jer su propuštali treninge. U svakoj seriji na tri pobjede, prva je utakmica jako bitna – ističe Cedevitin kapetan Roko Ukić (33) kojeg čeka sučeljavanje s velikim prijateljem Markom Tomasom (33), krsnim kumom njegova sina.
Nikad nije izgubio finale
A njih dvojica prijatelji su još iz golobradih dana, još otkad su kao članovi juniorske reprezentacije Hrvatske bili prvaci Europe. Godinama poslije igrali su i za seniorsku reprezentaciju, a suigrači su bili i u Fenerbahčeu (dvije sezone) i Cedeviti (jednu sezonu) kada su bili i pobjednici nacionalnih prvenstava.
No, sudbina je htjela da su ove sezone izravni suparnici, a takvo što su bili još kada su igrali za matične klubove (Zagreb i Split), ali i dok su igrali u Španjolskoj. A to im je bio i jedini finale.
– Bilo je to 2007. Roko je igrao za Barcelonu, a ja za Real, pri čemu sam imao značajnu ulogu i minutažu jer sam čuvao Navarra. Na koncu smo mi bili prvaci s 3:1 - prisjetio se Tomas i dodao:
- Roko ima dobar odnos s trenerom Zdovcem koji će sigurno htjeti čuti njegovo mišljenje oko taktike. Roko je karakteran igrač, njegova riječ se u svlačionici sluša. Ne samo od suigrača nego i od trenera. Igrački gledano, on je uvijek bio bolji u prodoru nego u šutu, no kada uđe u šuterski ritam može biti i te kako opasan.
Što pak Ukić kaže za svog prijatelja i suparnika koji je u trećoj polufinalnoj utakmici Zadru zabio sedam trica odnosno 32 koša:
– Neshvatljivo je da su ga Zadrani olako shvatili i dopustili mu da lagano igra. Koliko god je on pravi igrač, toliko su mu oni i napravili uslugu. Marko je veliki natjecatelj. Kada je u šuterskom ritmu, vrijednost mu se diže tri puta, no i kada ga šut ne služi, on nađe način da pomogne momčadi. Ima golemo iskustvo i zna pobjeđivati čak i kada nije spreman. On je velika Cibonina snaga.
Poput svog trenera Zdovca, i Ukić ističe da je Cibona došla u formu u pravom trenutku.
– Složit ću se u s našim trenerom kada kaže da i nije tako loše to što smo se pomučili u polufinalu sa Splitom jer smo prije toga bili dva mjeseca bez pravog podražaja. A nismo mi toliko bolji da bismo se mogli samo pojaviti na terenu. I druge momčadi imaju nešto reći. Finale protiv Cibone bit će prava serija.
Misli tako i Marko Tomas koji dosad u karijeri nije izgubio niti jedan finale.
– Imao sam sreće da igram u momčadi kojima su finala bila nešto normalno, no zato sam izgubio puno polufinala. Nadam se da neću prekinuti lijepu tradiciju.
Isključio oba direktora
No, zato bi Cedevita mogla prekinuti tradiciju igranja u dvojci već derutnog Doma sportova
– Mi želimo igrati u Draženovu domu u kojem ima mjesta i za Cibonu i za nas. S obzirom na to da imamo svoj trening centar, mi tražimo samo da tamo igramo velike utakmice. Prošlo ljeto ta ideja nije prihvaćena, a ako Grad ni ovo ljeto ne prepozna potrebe svog najboljeg kluba morat ćemo potražiti druga rješenja. Razgovarali smo s čelnim ljudima Varaždina i oni podržavaju ideju da igramo europske utakmice u njihovom gradu - kazao je Cedevitin direktor Davor Užbinec koji je, u ime vodstva kluba, zatražio još nešto:
– Tijekom finala Ćosićeva kupa sudac Sreten Radović je mene i sportskog direktora Mateja Mamića potpuno bezrazložno isključio, i to samo zato što on to može, jer je važan. Kako nema zakonskog načina u HKS-u da se neki ljudi izuzmu od kontakta s određenim klubovima kada se pokažu neki repovi u odnosima, mi možemo samo apelirati na dobru volju i zdrav razum. Ne govorim o sucu Radoviću koji je dokazao kvalitetu i suđenjem na Final Fouru Eurolige, nego o čovjeku koji evidentno ima neke osobne probleme s našim klubom.