Prije malo više od dva tjedna, 21. srpnja, proslavio je 71. rođendan. Ali naslućivalo se da neće još dugo. Opasna bolest (Hodgkinov limfom) uzela je maha i svi su znali da Veljko Rogošić, legendarni plivački maratonac, pobjednik mnogih utrka, tu bitku, kao i svaki smrtnik, ne može dobiti. Umro je u utorak poslijepodne u splitskoj bolnici. No, besmrtno je njegovo djelo.
Sam je izračunao da je u morima, jezerima i rijekama proveo gotovo trećinu života. Napravio je toliko zaveslaja da bi, kada bi se svi zbrojili, mogao osam puta oploviti svijet. I stoga nije čudno što su ga zvali čovjek riba, morski čovik, morski vuk, dupin, katamaran... Nositelj je naslova "Kralj hladnih voda" (1976.), stanovnik plivačke Kuće slavnih na Floridi (1992.), ušao je u Guinnessovu knjigu rekorda preplivavši 225 kilometara ne izlazeći iz vode na relaciji Grado – Riccione (2006.).
Svjetski savez profesionalnih plivača maratonaca (WPMSF) obećao je da će mu dodijeliti naslov "Posejdon mora" uspije li u namjeri da poveže Europu s Afrikom, odnosno Italiju (Siciliju) s Tunisom. U drugom pokušaju to mu je i uspjelo, 22. srpnja 2008., no ne znamo je li WPMSF održao riječ. Svejedno, bio je to pothvat stoljeća za jednog 67-godišnjaka. No bila je to samo kruna 50-godišnje uspješne karijere.
Počeo je kao plivač splitskog Jadrana 1959. a kada je u Borovu sljedeće godine prvi put oborio državni rekord (na 400 metara slobodno), ništa ga više nije moglo zaustaviti. Redale su se pobjede (142 puta prvak države, što nikomu u svijetu nije pošlo za rukom), državni rekordi (51 put), nastupi za reprezentaciju... Četiri puta okitio se naslovom svjetskog prvaka, sedam puta proglašen je najboljim maratoncem svijeta, višestruki je svjetski rekorder u daljinskom plivanju. U njegovoj sportskoj riznici u kući u Kaštel Lukšiću više je od 1450 pehara, medalja, plaketa, diploma i priznanja. Nastupio je na Olimpijskim igrama u Rimu (1960.) i Tokiju (1964.), ali nije uspio osvojiti medalju jer je bio prepušten sam sebi, nije imao trenera i bio je opterećen nastupima u brojnim disciplinama.
– Sjećam ga se iz Tokija, družili smo se kao i svi ostali sportaši. Bio je veliki šaljivčina, kako to znaju biti Splićani – prisjetio se Rogošića proslavljeni vaterpolist Ozren Bonačić.
Rogošić se družio s Jacqueline Kennedy-Onassis, Ursulom Andress, Tellyjem Savalasom, Johnom Wayneom, Brigitte Bardot... Voljeli su ga i predsjednici. Za plivanje od Visa do Splita 1975. Tito ga je nagradio zlatnim satom. Tuđman mu je dodijelio Spomenicu Domovinskog rata i čin poručnika fregate (bio je prvi sportaš u odori HRM-a), a Mesić ga je okitio Redom Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
– Možda nije i najveći, ali najdraži uspjeh mi je svakako bio kad sam 2004. preplivao La Manche. Jer većinu sam svojih uspjeha postizao pod zastavom bivše države, a tada sam, u 63. godini, taj pothvat mogao podariti Hrvatskoj – objasnio nam je u jednom razgovoru zašto pliva i pod stare dane.
Eto, to je bio čovjek-niti za milijun eura pod srpsku zastavu! Neka ti je vječna slava i hvala, dragi Veljko!