Veselin Vujović (55) i ovoga je puta bio točan kao švicarski sat. Na razgovor je došao točno u 11, po dogovoru. Naravno, u kafiću ga već svi znaju, od stalnih gostiju do konobarica.
– Sok od naranče? – pita konobarica.
Vujović klimne glavom. I taman kada smo htjeli postaviti prvo pitanje, Vujović je sam krenuo pričati.
– Moram se vratiti na prošlu sezonu u ovo vrijeme. Kada smo lani izvukli Kolding, svi smo nekako u klubu razmišljali da možemo proći u četvrtfinale. Ove godine kada smo saznali da igramo protiv RN Löwena, priča nije bila ista. Pa igrali smo s vodećom momčadi njemačkog prvenstva i vjerojatno budućim prvakom Njemačke. Javnost se već pomirila s činjenicom da smo završili europski put, pogotovo nakon poraza u Areni od jednog pogotka razlike – rekao je Vujović.
Uoči prve utakmice govorili ste da vas više zanima igra i rezultat druge utakmice, nego one prve u Areni.
– Istina. Znao sam da u gostima moramo odigrati jako dobro želimo li proći. Zato nisam puno ni tugovao nakon zagrebačkog poraza. Jer poraz od jednog razlike, pa čak i ako se on dogodio kod kuće, nije ništa strašno. Nama je na ruku išla i njihova opuštenost. Razgovarao sam prije utakmice s Borkom Ristovskim, njihovim vratarom, koji mi je onako odmahnuo rukom: “Ova utakmica za nas je već završena stvar”. Još je i Kiel izgubio bod. Pa ovo je vikend naših snova – govorio mi je Ristovski.
U svlačionici je Vujović prije uzvrata rekao dečkima: “Ajde da im use... ovaj vikend.”
– Naravno da mi je to bilo lakše reći nego napraviti – napominje Vujović.
Bilo je puno dobrih igrača koji su zaslužni za prolaz.
– Svi su bili dobri. Jedan igrač je od statusa prinove dobio status pojačanja. Riječ je o Stefanu Vujiću – kaže Vujović.
Besiktas je bio dobra škola
E, da su još sto posto spremni Sandro Obranović i Luka Stepančić, gdje bi bio kraj toj momčadi.
– Ne mora značiti. Bili smo kompletni i jači prošle godine kada smo u četvrtfinalu Lige prvaka igrali protiv Barcelone. A onda sam doživio jedan od najtežih poraza u životu, kao igrač i kao trener, poraz koji će me pratiti cijeli život. Tako da nema pravila. Nekad pobijediš sa slabijom momčadi, nekad izgubiš s jačom – naglasio je Vuja.
Valjda se takav uvjerljivi poraz neće dogoditi u Parizu na Praznik rada, 1. svibnja.
– Barcelona nam je bila dobra škola i sigurno ćemo se puno bolje pripremiti za PSG. Znam da oni sebe već vide na Final-fouru u Kölnu, ne s jednom, već sa obje noge. Opet, treba pričekati i vidjeti hoće li se Nikola Karabatić oporaviti od ozljede. S njim ili bez njega, nije to ista momčad. PSG je već gubio u Areni, pa zašto ne bi opet – razmišlja trener plinara.
Nije bilo ljubitelja rukometa u Zagrebu i Hrvatskoj koji se nije radovao prolazu u četvrtfinale.
– Kći Zorana Gopca otkrila mi je da je on došao kući nakon utakmice i samo je govorio “ovo je nemoguće, ovo je nemoguće” – rekao je Vujović.
Sad vam sigurno nije krivo što ste ostali u klubu, a htjeli ste otići nakon onog poraza od Beşiktaşa u Istanbulu.
– Uh, taj poraz sada ispada nebitan, ali ga neću nikad zaboraviti. Ali sigurno neću ponoviti pogreške od tog dana, od pristupa utakmici, od toga da sam dopustio nekim igračima da idu u razgledavanje grada. Čak su neki zaboravili i opremu u hotelu. Od sada pa nadalje kada idemo na gostovanja igrači će vidjeti samo hotelsku sobu, restoran i dvoranu. A da sam otišao, tko zna što bi se poslije dogodilo. Možda bi PPD Zagreb ispao, možda bi prošao – priča Vujović.
Postoji mogućnost da se u Zagrebu zadržite kao u Skoplju, šest godina.
– Volio bih, ali tek sam ovdje drugu godinu. Imam ugovor na još godinu dana, ali s mogućnosti raskida. Ljudi iz kluba su najavili razgovor o produženju ugovora. Raduje me činjenica da je mojim dolaskom krenulo klubu na rezultatskom, ali i financijskom planu. Na kraju krajeva vidjet ćemo gdje ćemo doći – istaknuo je.
Što nedostaje klubu da se plasira na Final-four?
– Nijanse. Trebali bismo pojačati igrački kadar, ali i tehničko-taktičke detalje. Treba nam igrač modernog rukometa. To je igrač koji u najtežem trenutku pronađe najbolje rješenje. Još uvijek nemam udarnu sedmorku jer sam zbog velikog broja ozljeda često morao rotirati igrače. Moram imati skupinu igrača kojima ću neizmjerno vjerovati.
Uskoro će kvalifikacije za Olimpijske igre. Tko će od zemalja iz bivše Jugoslavije otići u Rio?
– Hrvatska je najkvalitetnija, Makedonija ima najlakšu skupinu, a Slovenija najtežu. Dakle, proći će Hrvatska i Makedonija. Ne kažem da Slovenija nema šanse, ali... – istaknuo je Vujović.
Uskoro će i promocija dokumentarnog filma “Vanzemaljci iz Šapca”, koji govori o osvajanju dva naslova prvaka Europe Metaloplastike.
Štapovi za pecanje čekaju
– Promocija je 19. travnja u Šapcu. Pozvani ste, naravno.
U Zagrebu od prvog dana niste imali nikakvih problema, nije vam upućena nijedna ružna riječ...
– Istina. Nijednu lošu gestu prema meni nisam doživio. Što se tiče grada, polako ga upoznajem. Neku večer sam se družio s košarkašima Radulovićem i Arapovićem u kafiću Stars. Puno ljudi je prilazilo do našeg stola i pozdravljalo me.
Gdje su štapovi za pecanje?
– Na sigurnom. Čekaju me da se u što skorije vrijeme družim s njima.
>> Vujović: Nisam sretan zbog poraza, ali sam kao trener napravio puno