S obzirom na to da ga baš i nema na crvenim tepisima i da je to što je pokrenuo svoj podcast poprilično odjeknulo, zavirili smo u postkarijerni život Željka Mavrovića i saznali da već godinama vodi osobne treninge. A oni kojima se to čini kao dobra ideja, i koji si to mogu priuštiti, u prilici su "uživati" u sparinzima s bivšim europskim boksačkim prvakom, odnosno legendarnom Šakom sa Srednjaka koji ni u dubokoj sportskoj mirovini ne odustaje od svog Irokez imidža.
I tako smo se mi jedno jutro zaputili u Gračane, na lokaciju dvorane u kojoj je Mavrović instalirao ring i potrebne boksačke rekvizite (vreću, krušku, rukavice, fokusere...) Naš domaćin naručio nas je u sedam sati ujutro, jer mu tako rano zbog svojih dnevnih obveza znaju doći klijenti, a Željko je došao i prije jer je na terasi odradio svoju solarnu jogu, odnosno meditaciju s gledanjem u sunce.
Video: Željko Mavrović privatni je trener automobilističkog asa Martina Kodrića
Najbolji automobilist u ringu
A to jutro u ringu, uz koji mu je intervju dao predsjednik države Zoran Milanović, zatekli smo dva vrlo zanimljiva boksačka rekreativca. Jedan je vrhunski sportaš, automobilist Martin Kodrić, a drugi je financijaš koji se bavi ulaganjem u kriptovalute Irac Angus McLister.
Našeg najboljeg automobilista zapitali smo kako je uopće dospio u ring sa Željkom Mavrovićem?
– Još dok sam živio u Samoboru, a sada sam u Zagrebu, ja sam počeo odlaziti na boksačke treninge. Kada sam se preselio, prijatelj me spojio sa Željkom i to sada traje već više od godinu i pol. Trenirati s tako velikim sportašem je sjajan osjećaj. Kad se on borio za svjetski naslov, ja sam imao godinu dana. On jest u godinama, no kada vidite kakvu sportsku etiku ima i koliko i danas radi, onda si možete samo zamisliti kako je tek trenirao za vrijeme karijere i koje je to odricanje bilo. Kad spariramo, imam osjećaj da Željko ima sedam ruku, ne znam odakle sve udarci ne dolaze, no to nije ni 50 posto onoga što može i on mene i dalje jako pazi.
Kakvu korist od boksačkih treninga ima jedan vrhunski automobilist?
– Prva stvar je kondicija jer vi i u automobilizmu morate biti tjelesno spremni. Dakako, kardio razina za volanom nije ista kao u ringu, no vi se i u automobilu puno trošite jer je jako vruće. Morate se koncentrirati na sto različitih stvari, a samim time se i psihički trošite. Ako niste fizički spremni, onda se krenete i više psihički trošiti pa vam pada koncentracija. U ringu imate jako puno stvari o kojima morate razmišljati. Vi napadate, branite se, pokušavate naći rupu, razmišljate koje udarce baciti, ima li prostora za vaše udarce, ući ili se odmaknuti i tako dalje. I zato je sparing ujedno i jako dobar mentalni trening. Kako se približava kraj utrke, vama pada energija, a isto je tako i u ringu, runde prolaze, a Željko vas stišće i traži maksimum od vas.
Kad Željko već Martinu otkriva tajne boksa, a za njega nam je rekao da bi s ovakvim pristupom bio i dobar boksač, otkriva li Martin svom boksačkom mentoru tajne automobilizma?
– Prije godinu dana imao sam prilike voziti na Grobniku pa sam ga pozvao i u jedan automobil smo stavili dodatno sjedalo. Meni se čini da se ja više radujem ulasku u ring s Irokezom nego što se Željko raduje ulasku sa mnom u automobil – kazao nam je naš najbolji automobilist prije no što će otići na treninge na Silverstoneu kako bi što spremniji dočekao 24-satnu utrku Spa 24 koju vozi kao član tima 2 Seas Motor Sport koja je u vlasništvu kraljevske obitelji Bahreina.
Za razliku od Martina kojeg napada, Mavrović se od financijaša Angusa uglavnom brani.
– Kada spariraš, to je kao da igraš šah, a Željko se igra sa mnom. Meni su trening i sparing sredstvo relaksacije jer tada ne razmišljam ni o čemu drugom. A nakon treninga dođe do otpuštanja endorfina, hormona sreće.
Kako je pak jedan financijaš, osuđen na sjedilački način života, dospio Irokezu u šake?
– Kada sam se doselio iz Londona, stanovao sam u istoj ulici kao i Željko. On je primijetio da sam stalno kod kuće te mi je rekao da bi bilo dobro da prakticiram neku fizičku aktivnost. Ja jesam biciklirao i slično, ali nikad nisam ništa radio s rukavicama. No, volim kontaktni sport jer sam kao klinac igrao ragbi. Ja zapravo nisam ni znao tko je on sve dok mi to nisu rekli moja djevojka, inače Hrvatica, i njezina mama.
Tu se u naš razgovor umiješao boksački šampion, našalivši se da je počeo dolaziti k njemu da bi se mogao obraniti od djevojke i potencijalne punice. Simpatični Angus šalu je prihvatio te dobacio:
– Da, da, ovdje sam isključivo radi samoobrane od žena. Ha, ha...
Iz ringa na polumaraton
Na sličnu temu našalio se i poduzetnik Zvonimir Belić, vlasnik tvrtke Rajska d.o.o, najveći domaći proizvođač rajčica. A on na trening kod Željka zna povesti suprugu i sve troje djece, kćeri od 19 i 16 godina te sina od 13.
– Supruga i djeca su zavoljeli boks. Žena obožava ući u ring sa mnom pri čemu joj ja služim kao vreća, za oslobađanje stresa, da to ne mora činiti doma.
Šalu na stranu, a što je to što se jednom vrhunskom poduzetniku najviše sviđa u treninzima koje radi sa Šakom sa Srednjaka?
– Meni ti treninzi utječu na raspoloženje, a i Željko ih prilagođava prema našem raspoloženju. On za to ima senzibilitet pa vam drukčije pristupi ako ste euforični ili ako ste taj dan osjećate umorno. On nas postupno uvede u trening i isto tako i izvede.
A sparinzi?
– Kad pokušavate sparirati sa Željkom, a sve počinje i završava s onim što vam on dozvoli, imate osjećaj kao da igrate košarku jedan na jedan s Acom Petrovićem. Prije sam ja trenirao kod Vlade Božića, no kako je Željko otvorio dvoranu u Gračanima gdje mi živimo, onda nam je to vrlo praktično. Trenirajući još s Vladom, ja sam na temelju tih treninga istrčao polumaraton, a da se nisam trkački za njega pripremao. To vam najbolje govori koliko su boksački treninzi kondicijski zahtjevni – ustvrdio je boksački rekreativac Zvonimir.
"odnosno meditaciju s gledanjem u sunce"......pametnome dosta. Ako ne vjerujete meni pitajte bilo kojeg oftalmologa (ili bilo koju prosječno inteligentnu osobu). Inače,Željka uistinu cijenim ali neke segmente njegovog razmišljanja fakat ne mogu probaviti.