Vidiš li što su ti ‘uradili’ od Uniteda, Fergie?

Možda se najbolje po Manchester Unitedu može vidjeti koliko je nogomet postao korporacijska stvar. Jednom kad ti biznis krene prema dolje i izgubiš korak s konkurencijom, vjerojatno te samo svjetski rat može izvući. Ili neko genijalno rješenje. A njega već osam godina nema na vidiku.

Prvi potez novih američkih vlasnika kad su došli na Anfield bio je da pozovu novinare koji prate Liverpool i pitaju ih “što bi po njihovu mišljenju trebalo mijenjati da stvari krenu na bolje”.

Prvi dolazak na Old Trafford novi američki vlasnici iskoristili su da kupe nekoliko prigodnih suvenira Man. Uniteda, a sir Bobby Charlton nazočnima je rekao: “Bez brige, nećete ih previše viđati.” I tu je negdje otprilike točka na kojoj se razdvajaju sudbine dva najtrofejnija engleska kluba da bi se okrznule u nedjelji koja je u manje od sat vremena za United i trenersku karijeru igračke legende na njegovoj klupi poprimila razmjere “Dunkerquea”.

Živa sreća da je Salah stao u 50. minuti jer tko zna na kojoj bi se brojci inače semafor zaustavio. Posljednji put kad su tako stradali od Liverpoola zvali su se Newton Heath, najbrži auto na svijetu išao je 24,5 km/h, a grad Manchester još nije imao kino.

Na kraju se sve svede na to kojeg si Amerikanca izvukao “na draftu”. U trenucima najgore sramote kluba, Avram Glazer i društvo uživali su u Dubaiju i mozgali koliko para ponuditi na dražbi za kontrolni paket dionica franšize iz Indijske kriket lige! Čak su i to izgubili jer nisu ponudili više od 500 milijuna funta.

Na Otoku je od “apokalipse” zanimljiviji samo dan poslije nje. I prelistavanje novina koje će, hvala Bogu bar na tome, živjeti vječno kao i engleski sarkazam. Mirror je Manchesterova trenera preimenovao u Ole Goner Solskjaer!

Za navijače Liverpoola jedna slika nije imala cijenu – očajno lice Alexa Fergusona koji je u svojoj eri podjednako uživao u pobjedama i ponižavanju najvećeg suparnika. A nije tako oduvijek bilo iako je rivalstvo starije od njega. Matt Busby nikad si nije htio priuštiti naslađivanje nad poraženim jer je dobro znao da se već sutradan onaj drugi može još slađe smijati. Baš kao što se u nedjelju smijao Dalglish.

Pet trenera i sedamnaest godina moralo je proteći nakon Busbyja da bi se Unitedu dogodio Ferguson, a i njemu je krenulo kilavo. U tom “međuprostoru” svakog trenera koji je pokušavao pratila bi jeka s hodnika Trafforda: “Matt bi učinio ovo, Matt bi na njegovu mjestu...” Najbliži uspjehu bio je Tommy Docherty, i vjerojatno bi i napravio nešto da je uspio odoljeti ženi klupskog fizioterapeuta. Kad je priča provaljena, morao je odstupiti, u čemu je presudnu ulogu imao Busby, i to nakon što ga je supruga natjerala.

Čini li Ferguson uslugu nasljednicima time što im uz blagoslov šefova visi nad glavom? “Bloody Sunday” natjerala ga je da s ljudima iz uprave bane na trening. Zašto ga onda Solskjaer ne uzme za savjetnika na klupi? Dražen Besek nedavno se zapitao “prema kome se Krznar na svojoj klupi može okrenuti i potražiti dobar savjet”. A prema kome da se okrene Solskjaer!?

Pomoćnici su mu Michael Carrick i Kieran McKenna. Netko od igrača rekao je da ti treninzi ne bi prošli ni u Unitedovoj akademiji! Ako im je već do norveške pameti, možda da na Old Traffordu okrenu broj Kjetila Knudsena, trenera Bodø/Glimta koji je utrpao šest komada Romi? Valjalo bi požuriti dok se na Poljudu nisu sjetili istog rješenja.

Ali i treneri su u takvim klubovima samo kotačić u sustavu. Ako je stvar nakrivo postavljena, svejedno je vodi li te arogantni Nizozemac, hodajuća uvreda iz Portugala ili dobri dečko s licem hobita. Svaki sljedeći potrošit će još više za pojačanja i ništa napraviti neće. Iz današnje perspektive djeluje da je trebalo imati više strpljenja s Moyesom. Ali lako je biti general...

Manchester ima još devet godina i jednog trenera fore da nađe novog Fergieja od čijeg su lica u nastupima bijesa dok bi ribao igrače crveniji bili samo dresovi Uniteda. I kojem je leđa u upravi čuvao čuveni Bobby Charlton. Ferguson je bio velik trener i još veći menadžer jer je s istom ili manjom lovom pogađao s pojačanjima onoliko koliko sada klub promašuje. Uostalom, njegova je ona čuvena da je “ključni dio svake sezone prijelazni rok”.

Karakter momčadi bio je takav da bi se prije dogodila opća tučnjava na terenu ili u svlačionici nego što bi osvanulo 0:5 na semaforu. Kako Busbyja više nema, sir Alexu je vjerojatno najteže dok gleda što su mu “uradili” od Uniteda. Kako ono? Okrenuli ga, promijenili i nešto sasvim drugo snimili... Tako nekako otprilike. Vou, vou, vou, vou...