Mladoliki Rus tupo je gledao u podnožje Eiffelova tornja, njegova draga nesmiljeno je izvlačila eure pogađajući ispod koje je čaše kuglica. Oko nje još sedam-osam igrača, neki dobiju, neki izgube, ali ona je ostala bez petstotinjak eura.
– Hej, draga, ne igraj, to su ti sve njihovi igrači – začulo se na hrvatskom.
Tip u kockastom dresu, na njemu je desetka Luka Modrića, samo se smijao.
– Eh, kad smo mi te šibicare riješili. Samo u Parizu ovako mogu ljude varati – smijao se “Modrić”.
I dan prije velikog hrvatskog otvaranja Eura na Parku prinčeva protiv Turske naših navijača bilo je podosta u Parizu. Sreli smo društvo kako raspravlja na mostu na Seini.
– Kod nas je porez drugačiji – objašnjavao je australski Hrvat Barišiću iz Omiša.
– Kad završite o porezima, može dvije rečenice o Turskoj – prekinuli smo ugodni razgovor.
Senegalac prodaje Eiffele
– A što ću govoriti, pobijedit ćemo s 2:0... Sad smo ovdje u Parizu i opet ćemo se vidjeti na dan finala. Bili smo i u Poljskoj, pratili smo rukometno prvenstvo... Idemo kamo god možemo, cijelu godinu štedimo za ovakva prvenstva. Hrvatska je jaka, najjača – rekoše Bara i prijatelji i odoše preko Seine.
U međuvremenu nam je uletio jedan od stotina prodavača simbola Eiffelova tornja.
– Hrvatska – prvi je koji nas je prepoznao.
Prije je bilo “Rusi, Romania, Albania”...
– Ajde, kad si pogodio odakle smo, daj “tornjiće” – kazali smo Senegalcu.
– Pet komada jedan euro, imaš pare, nema pare, dobra p...a – razvaljivao je Senegalac na hrvatskom.
“Uvalio” nam je petnaestak malih “Eiffela”... Tri eura, prava sitnica za francuske cijene.
Podno jedne od najvećih svjetskih ikona miješali su se dresovi, bilo je tu Šveđana, Rumunja, Albanaca, ali kockica je bilo najviše...
– Moje društvo stiglo je iz Njemačke, bit ćemo i na utakmicama protiv Češke i Španjolske. Ma dolazi nas na stotine iz Njemačke – govori Ivan iz Jajca.
Svi uživaju u Parizu u kojem onako na prvi pogled nema velikih mjera sigurnosti. Ali to je samo naizgled, policija je dosta diskretna, no svako malo možete vidjeti kako nekog pretresaju. Istina, Pariz je takav da možete naletjeti na bilo što, primjerice mladić iz Koreje radio je selfie s djevojkom, a onda su se njoj iza leđa pojavili natpisi “Hoćeš li se udati za mene”. Naravno, pristala je, počela plakati. Prosidba ispod Eiffelova tornja se ne propušta...
Đir po Parizu, uz stalno susretanje “kockastih” dresova, završili smo ispred crkve Notre Dame. Gužva za ući unutra, red je dugačak barem sto metara.
Razgledavanje pa nogomet
– Pogledat ćemo sve što Pariz nudi, a onda je nogomet na redu – dobacio nam je mladi par odjeven u dresove Hrvatske.
Najprije ona pa on, tako je to i u životu...
Prava ludnica zbit će se nekoliko sati prije početka dvoboja s Turskom. Nema dvojbi da će Pariz biti u kockicama, Hrvati se vraćaju tamo gdje su bili prije osamnaest godina...
>>'Turci nisu naivni, imaju sjajnog izbornika, ali Hrvatska je bolja'
Uvijek smo pobijeđivali kad je trebalo.....neka tako bude i danas...Sretno dečki.