Ova mi je godina bila odlučujuća, trebao sam odlučili idem li dalje ili ne. Prošle godine n amjeravao sam odustati i sve to završiti, ali su me odgovorili pa mi je ova godina bila godina odluke, kaže Viktor Galović, novi igrač hrvatske teniske reprezentacije.
Viktor je kasno krenuo u profesionalne teniske vode, ali uspio je dogurati do 237. mjesta na ATP ljestvici i pozivnice u hrvatsku reprezentaciju. Baš ova odlučujuća godina donijela mu je puno toga. Osvojio je turnir u Recanatiju, došao do finala u Braunschweigu, a potom postigao i prvu reprezentativnu pobjedu, nad Alejandrom Gonzalezom. Dobar je to posao za 27-godišnjeg tenisača rodom iz Nove Gradiške koji već dvadesetak godina udara tenisku lopticu u Italiji.
Do 17. godine bez cilja
– Moji su se preselili 1995./1996. godine, to je već bilo poslijeratno doba, no u Novoj Gradišci nije bilo prilika za posao, a kako je tata radio u Italiji od 1992. godine, odlučili su da bi bilo najbolje da se svi preselimo. I mislim da sam ondje imao veću priliku, da u Hrvatskoj ne bih mogao napraviti to što sam postigao u Italiji – objašnjava Galović koji tenis igra od sedme godine.
– Do 17. godine nisam imao neki cilj, trenirao sam poslije škole samo da se bavim nekom sportskom aktivnošću, a onda sam pomislio da bih se trebao okušati, vidio sam da mogu napredovati i nadoknaditi sve treninge i igrati kao profesionalac. I tako sam krenuo.
Napredovao je dosta od tada jer je od 800. mjesta došao do 237. Tenis je skup sport, ali ne čine ga uvijek samo novac, glamur i život koji žive Đoković, Nadal, Federer...
Ako igrač nije u prvih 150., teško je živjeti od toga, troškovi su veliki, kaže Viktor koji je nekoliko puta razmišljao i o odustajanju, ali da ne igra tenis ni sam ne bi zna što bi.
Prvo sam nazvao mamu...
– Da ne igram tenis, vjerojatno bih nešto studirao. Za tenis treba puno novca, a kako moji roditelji nisu imali prilike puno mi pomoći, u Italiji sam za novac igrao na turnirima. Nije bilo lagano, ali uvijek sam nešto zaradio, barem da pokrijem troškove. Nisam nikada putovao daleko, novca nije bilo previše i glupo mi je bilo trošiti ga za letove i hotele, nisam vidio smisao u tome. Najdalje sam putovao na futures u Turskoj i sada na challengere u Kinu i Južnu Koreju. Jednostavno je sve to skupo, a tu su i troškovi za trenera, kojega nisam nikamo vodio jer si to nisam mogao priuštiti. Sada sa mnom putuje samo kondicijski trener i to se pokazalo dobrim – opisuje život tenisača Viktor.
– Iskreno, nisam se nadao pozivu, a prvo sam nazvao mamu, nisam baš znao kako reagirati u tom trenutku – zadovoljno će Galović koji zasad ima samo jedan cilj, a uoči mečeva s Kanadom je optimističan.
– Cilj mi je sada dići se na ljestvici iznad 170. mjesta, a što se Kanade tiče, jaka je. Kanada ima nove igrače i vjerojatno će svi igrati, a ovisi o tome i hoće li igrati i Raonić, ali jaki su i s njim i bez njega. No, igramo u Hrvatskoj, tako da nam je to lagana prednost, a i u reprezentaciji je odlična atmosfera – zaključio je Galović.