Runovići su ovih dana bili centar nogometnog svijeta. Ako njih pitate, nema ništa veće od njihova tri kapetana – Zvonimira Bobana, Ike Buljana i Ivana Gudelja. Više od dvije tisuće žitelja imotske krajine okupilo se na velikoj fešti u čast trojice velikih igrača koji su nogomet počeli igrati u Mračaju iz Runovića. "S ponosom narodu svom, malo misto velikih igrača" dominirao je transparent na zapadnoj strani igrališta u Runovićima, a stotine djece nekoliko sati nisu na miru puštale nekolicinu igrača generacije vatrenih koji su spremno odradili stotine selfija i grupnih fotografija.
Ushićeni klinci
Za fotografiju za uspomenu u redu je stajalo i staro i mlado, a glavne zvijezde večeri bili su Igor Štimac, Alen Bokšić, Mario Stanić, Aljoša Asanović... No kada se pojavio Zvonimir Boban, jasno je bilo kakav status naša nogometna ikona uživa u svom kraju. Klinci su mu pohrlili tražeći autogram i fotografiju, a Zvone je sve strpljivo odrađivao. Tri kapetana reprezentacije na vrhuncu svečanosti otkrila su plakat na kojem su njihove portretne fotografije.
– Svake godine prođem kroz svoj kraj i obiđem klub gdje sam prvi put nogometno registriran. Prekrasan klub, velika tradicija, Imotska krajina dala je jako puno talenata. Jako je tu puno predispozicije za uspjeh, puno ambicije... Ovo je nekoć bio sirotinjski kraj, no kada se borite, možete napraviti velike stvari. Ali morate jako puno raditi. Ponosan sam na svoj kraj, drago mi je što sam i ja uz dva Ivana. Jako lijepa fešta za klub u kojem su igrali moji otac, ujak i brat. Sretan sam što sam tu. Malo krijem emociju, valjda je to ljudski. Snažno sam vezan za ovu priču. Tu sam došao s deset godina, odradio milijun treninga, pješačio do terena. Počeli smo u Imotskom na malom terenu, to je bilo nešto najveće u mom životu. No Mračaj je prvi veliki teren u na kojem sam zaigrao i važna karika na putu prema mojoj karijeri i logično je da sam posebno emotivno vezan za ovaj klub – kazao je Zvonimir Boban dodavši:
VEZANI ČLANCI:
– Ovo je borbeni kraj, svi su se morali boriti kako bi preživjeli i vjerojatno je to razlog zašto ovdje niču brojni nogometni i sportski talenti. Škrta zemlja daje ti karakter, oformi te i to je vjerojatno razlog zašto smo uspješni. No bez genetske predispozicije i talenta ne možeš ni početi igrati nogomet. Mi smo bili talenti, ali smo imali i velike kapacitete u karakteru. Nevjerojatno je kako iz tako male sredine može izići tako puno talentiranih igrača. Uz sve što sam nabrojio, tu je jako važna i želja za dokazivanjem. Ne znam je li nam karakter usađen obiteljski ili je to zbog prirode ovog kraja. Ima nešto i u tome. Hvala bogu da je tako, ponosan sam na taj moj kraj i na to što sam Imoćanin.
Boban je rodni kraj napustio oko pola noći, sigurno prepun emocija koje je, kako je i sam priznao, vješto skrivao.
– Velike su emocije, vratio sam se u vrijeme kada sam ovdje igrao s 14 godina. Završila bi škola, niti sam jeo, niti pio, bacio bih knjige i došao biciklom ili dotrčao ovdje pet-šest kilometara na trening. Sjećam se prvog treninga i svog prvog trenera Marinka Bobana. Znam da je bilo puno ideja kako bi se na neki način obilježio značaj nas nekolicine igrača koji su iz ovog kraja. Svjetska je rijetkost da jedan tako mali klub stvori toliko puno velikih igrača. Za mene je ovo poseban dan koji nikada neću zaboraviti. Ovakve primjere treba pokazivati mladim generacijama koje dolaze – kazao je Ivan Gudelj.
Rakija iz Čačka
Iko Buljan, još jedna Hajdukova legenda, također je bio prepun emocija.
– Odrastao sam sto metara od crkve, 500 metara od terena. Volio sam loptu više nego roditelje. Sjećam se, neki suci su rekli ima tamo jedan mali, vrijedilo bi ga pogledati. Igrali smo tu protiv Vala, dao sam dva pogotka i tako je sve krenulo. Ponosan sam da još ima ljudi koji su se spremni odricati i napraviti ovakvu feštu. Velika je stvar da mala sredina stvori tri kapetana reprezentacije. Mi smo u naše doba imali veće tuševe jer smo se kupali u rijeci – vratio je Buljan film s početaka karijere.
Na svečanosti je bio i Zlatko Dalić, kojeg su klinci tražili još satima nakon što je otišao iz Runovića. Razočaravajuća im je bila spoznaja da su ostali bez fotografije za uspomenu s najuspješnijim hrvatskim izbornikom. No pljeskalo se taj dan u Runovićima i još jednom našem velikanu koji nas je napustio – Miroslavu Ćiri Blaževiću kojeg se Dalić, dakako, opet sjetio u svom govoru.
A društvo bivših vatrenih veselo se družilo do kasno u noć, a na stolu su se redali specijaliteti koje su domaćini pripremili. Poseban poklon trojici kapetana donio je i Milojko Pantić, legendarni srpski sportski komentator.
– Donio sam im originalnu čačansku rakiju. Sada se mogu dopingirati – uz smijeh je kazao Pantić.