Ruska invazija na Ukrajinu ima brojne posljedice, koje osjeća već sad tamošnji sport, kao i svi vezani uz njega. A u nadolazećim danima i tjednima moglo bi samo postati gore.
Naime, finale Lige prvaka već se premjestilo iz Sankt Petersburga u Pariz, Poljaci i Šveđani odbijaju igrati protiv Rusije u dodatnim kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Kataru ove godine, nogometni velikani otkazuju sponzorske ugovore s ruskim kompanijama, ruski vlasnici moraju kontrolu nad klubovima prepuštati drugima u strahu od daljnjih sankcija, utrka formule 1 neće biti u Rusiji, kao ni brojne druge manifestacije...
A sve je izgledalo tako lijepo 2018. Po završetku Svjetskog prvenstva u Rusiji malo tko nije otišao nasmiješen jer organizacija je bila besprijekorna, činilo se da je Rusija na putu svojevrsne simbioze sa Zapadom. Ili obrnuto... Iza sebe je imala već organizaciju Zimskih olimpijskih igara u Sočiju, no samo oni koji su spremno zaklapali oči nisu vidjeli što se događa "iza kulisa".
Ruski olimpijci su pod sponzorstvom države koristili doping i uhvaćeni su, ali umjesto potpune zabrane pristupa natjecanjima na poduže vrijeme, oduzeto im je pravo nastupanja pod ruskom zastavom, kao što im je onemogućeno slušanje himne u slučaju osvajanja zlatne medalje. Kompromisno rješenje, nimalo strogo u očima Rusa. Koji su zato nastavili "prema planu".
Još 2014. je okupiran i "otet" Krim, krenuli su sukobi i nastavili se svih ovih godina. Svijet nije baš previše pažnje dao tom događaju, Rusi su normalno organizirali brojne sportske događaje, među njima i spomenuto prvenstvo koje ćemo pamtiti po srebru vatrenih. Stoga, možda je u političkom smislu došlo do preračunavanja prije invazije, možda nije ovako brza reakcija svijeta bila očekivana.
Uz to, velike kompanije kao Gazprom ili Aeroflot nastavili su financijski potpomagati klubove, ali i Uefu. Time se samo stvarala sve žešća ovisnost nogometa i Rusije, u financijskom smislu. Naime, UEFA godišnje od Gazproma zaradi 45 milijuna američkih dolara, zbog čega se odugovlači s prekidom suradnje.
Ruski predsjednik Vladimir Putin kao da je sve to pomno isplanirao jer još 1999. odlučio je početi ulagati izniman novac u sport, ponajprije kroz velike firme, koje su se obvezale potpomagati ga. Poticalo se i ruske biznismene da kupuju udjele i preuzimaju klubove, u čemu je najuspješniji Roman Abramovič, no nije jedini.
Maksim Demin vlasnik je Bournemoutha, Dmitrij Ribolovljev Monaca i Cercle Bruggea, Valerij Ojf Vitesse Arnhema...
Prekid veza sa svima njima, sponzorima i isključenje Rusije iz raznih sportskih događaja, svakako će imati posljedice u oba smjera. Putinova ideja o jačanju sporta mogla bi se raspasti u komadiće kroz svega nekoliko tjedana i time anulirati učinjeno kroz 23 godine, a ostatak Europe u prvom bi valu trebao osjetiti iznimne financijske probleme. Ali, oni su prolazni, ono što čeka ruski sport ako se nastavi invazija, mogla bi ga baciti na koljena.
Jer, ovdje se ne radi samo o nogometu, posrijedi su svi ostali momčadski sportovi, Formula 1, atletika, borilački sportovi...
>>> Hrvati odlaze u ukrajinsko-ruski rat, a vodi ih bivši BBB
Impresivno je što Amerikanci rade cijelom svijetu.