Posljednje je naslovio na adresu HOO-a nakon što je u brošuri otkrio netočnosti u zbrajanju rezultata svoje kćeri. Na kraju je napisao: "Pa nek vam je ipak sretna i pametnija nova godina"...
Sjećam se da je prije nekoliko godina Joško Vlašić, u trenucima dok je Blanka bila još daleko od svih pobjeda, zlata i rekorda, napao kolegu Hrvoja Sliškovića. Koji je samo pomno pratio svaki Blankin korak i želio upozoriti da tata, trener Marinović i Blanka nisu u top formi. I onda je njegovoj redakciji napisao pismo s ovim naglascima.
"Hrvoje, ili si bio daleko ili si načas skinuo naočale. Ako želiš ples, imam kartu za 'Labuđe jezero' pa se javi. Moja je kći jedna od najboljih sportašica svijeta".
Zaboravili dijamante
I nakon toga je Joško znao biti vruć, brz na jeziku, uglavnom se obračunavao s onima koji su mislili drukčije, ali njegovo životno djelo, Blanka Vlašić na krovu ženskog atletskog svijeta, nekako ga je smirilo, umirilo i njegovih pisama više nije bilo.
Pero je mirovalo sve do proteklog tjedna, kada ga je ponovno odlučio upotrijebiti. Joško je u pismu progovorio o kriterijima HOO-a. Naime, HOO je krovna organizacija našega sporta, a kao članica Međunarodnoga olimpijskog odbora u svojim kriterijima najviše vrednuje olimpijska odličja, a pritom se pazi i na uspjehe sportaša iz olimpijskih sportova. No, HOO je ove godine uveo novu nagradu. Naime, veslačka posada (svjetsko zlato četverca na pariće) više se ne tretira kao momčad, nego kao par ili štafeta. I zbog toga su kao momčad godine proglašeni zlatni vaterpolisti s Eura iz Zagreba.
Tu nas "žulja" to što se o tome odlučilo ove godine, da "vuk bude sit, a sve ovce na broju". O svim tim kriterijima i potezima HOO-a može se raspravljati. Pa tako, primjerice, Ivica Olić, najbolji hrvatski nogometaš već drugu godinu zaredom, sudionik finala Lige prvaka, osvajač prvenstva i kupa Njemačke, koji sigurno ne trenira manje naporno od Ivice Kostelića ili Blanke Vlašić, ne može ući kao pojedinac u kategoriju te nagrade. Dobro, pravila su to HOO-a, ali zbog samog sporta i njegova vrednovanja svakako bismo i o tomu mogli dugo raspravljati.
Najbolja sportašica u 2010. godine je Blanka Vlašić zbog atletskoga zlata s EP-a, slavlja u Dijamantnoj ligi, najbolji sportaš je pak Ivica Kostelić zbog dvije srebrne olimpijske medalje. Joško Vlašić je problem vidio u netočnom navođenju rezultata koji se pojavio u brošuri HOO-a predanoj svim uzvanicima na velikome danu hrvatskoga sporta.
U toj brošuri su ispod imena Ante Kostelića i Joška Vlašića, kao trenera, ispisani uspjesi koje su postignula njihova djeca. Pa je tako Vlašić zamijetio da su ljudi u HOO-u propustili ispod Blankina imena napisati da je osvojila svih sedam mitinga Dijamantne lige te pobjedu na Kupu kontinenata održanom u Splitu u rujnu 2010. godine. U pismu Joška Vlašića stoji kako on ni na koji način ne želi umanjiti genijalnost Ante Kostelića, ali nedvojbeno se može iščitati kako Joško misli da je prevaren i da zapravo nagradu za trenera godine zaslužuje upravo on. HOO je nepotrebno propustom u navođenju uspjeha dao mnogima na maštu da se zapitaju je li to bila tek slučajna pogreška ili ipak namjera da se netko zakine.
Tko je bolji – Kostelić ili Vlašić? Ante Kostelić stvorio je Janicu Kostelić, jednu od najvećih skijašica svijeta svih vremena. Svoje je majstorstvo pokazao i sa sinom. Naime, kada je Janica završila karijeru, Ante je preuzeo sina Ivicu od trenera Jovana te ga planskim radom doveo do novih olimpijskih odličja. Bio je pionir u skijaškome sportu, rušio je stabla kako bi mogao napraviti stazu, živio u kamp-prikolici sa svojom djecom...
Gips ne bi pisao pismo
Joško Vlašić je godinama bio mastermind Blankina uspjeha, u Bojanu Marinoviću imao je zapravo tehničkog trenera. No, godinama nisu imali nikakvu dvoranu i radili doista u mizernim uvjetima. Kosteliću je bilo teže jer su i Janica i Ivica imali teške ozljede, dok Blanka, na sreću, osim problema sa štitnjačom nije imala težih ozljeda. Ponešto zbog sporta, ali i Joškova savršenog poznavanja tjelesne pripreme.
Zahvaljujući Gipsu, na Sljemenu se vozi Snježna kraljica, Joško Vlašić i Blanka u Split su pak doveli Kup kontinenata, a možda će Europsko prvenstvo biti na Poljudu. Obojica su velikani, a da je nagradu dobio Joško Vlašić, bilo bi to apsolutno zasluženo. No, za razliku od Vlašića, da Kostelić nije dobio nagradu za najboljega trenera 2010. godine, on nikada ne bi napisao pismo.
I tu je zapravo razlika između Gipsa i Joška. Žao nam je što Joško ne uživa u velikim sportskim pobjedama i dostignućima svoje kćeri. Blanka Vlašić svakom novom pobjedom i svakim novim pojavljivanjem dobiva samo simpatije, a njezin otac se i ovom prilikom pobrinuo priskrbiti si i opet antipatije. I zbog svega će Gips Kostelić za narod uvijek biti pobjednik. U novome letu Blanki i Ivici želimo da učine sve kako bi u prosincu opet osvojili sve nagrade, što bi trebala biti i najveća sreća za oba roditelja. A ja, eto, želim Jošku Vlašiću da bude trener godine jer s pismima baš nema sreće.
obojca su velikani, a svaki odabire svoj način borbe...to što je Vlašić ukazao na nepravdu za koju zaista nema opravdanja to ga ne čini manjim...to što Gips stoički trpi je velika stvar ali u današnjem svijetu kada čovjek koji mirno trpi nepravdu ne izaziva reakciju okoline da se pobuni protiv takve nepravde možda Vlašićev način korisnije djeluje...