Valter Matošević, legendarni vratar hrvatske rukometne reprezentacije, bio je član generacije zagrebaša kojoj je jedinoj uspjelo ostati nepobijeđena u Veszpremu. Dogodilo se to 1995. godine kada je Zagreb odigrao neodlučeno u Veszpremu (23:23). A tu crnu tradiciju da u Veszpremu nikad nisu pobijedili, zagrebaši će pokušati ispraviti u subotu 1. travnja, kada igraju uzvratnu utakmicu osmine finala Lige prvaka.
– Znam da nam je utakmica iz 1995. bilo iznimno važna. Igralo se drugačijim sistemom. Bile su dvije polufinalne skupine, a samo su pobjednici išli u finale. Tadašnji Fotex bio je iznimno jak bez obzira na to što nije imao stranaca u momčadi. Tamo su igrali najbolji mađarski igrači – Eles, Gulyas, braća Ivancsik, Zgismund, branio je Fazekas. Meni se najviše sviđao Eles i, da nije imao prometnu nesreću zbog koje je prekinuo karijeru, vjerujem da bi bio velik igrač – istaknuo je Matošević.
Elgorriaga je bila jaka
Na kraju vam je bod bio sasvim dovoljan.
– Znam da, kad smo se vraćali kući, čekali smo vijesti iz Koldinga. Tamo je gostovala Caja Cantabria koja nam je bila glavni suparnik za prvo mjesto. Kada smo čuli da je Kolding pobijedio s pogotkom razlike, nastalo je slavlje jer je to značilo da smo ušli u finale Lige prvaka.
U to vrijeme Veszprem je igrao u staroj dvorani.
– Da, primala je samo 3500 gledatelja i uvijek je bila dupkom puna. Čak je bilo i nekoliko stotina ljudi više pa je atmosfera bila prilično vruća – rekao je Valter.
Te ste godine u finalu izgubili od Elgorriage.
– Jako se dobro sjećam tih utakmica. Vodio nas je s klupe Vinko Kandija. Još bismo na poluvrijeme otišli s pogotkom prednosti da me Peruničić nije u zadnjoj sekundi iz velike daljine “probušio”. Drugo poluvrijeme izgubili smo s deset razlike. Bilo je to nemoguće dostići u Ledenoj dvorani – istaknuo je Valter.
Od hrvatskih vratara u Veszpremu su branili Vlado Šola i Ivan Pešić, a danas je tu Mirko Alilović.
– U Veszpremu su oduvijek cijenili hrvatske igrače. I mene su dvaput zvali. Jednom sredinom devedesetih kada mi je menadžer bio Filip Serdarušić, a drugi put su me zvali dok sam bio u Njemačkoj negdje početkom 2000. godine. No taj drugi put želio sam se vratiti doma jer sam dobio kćer pa sam potpisao za Zagreb.
U stožer bi se rado vratio
Vraćate li se u stručni stožer hrvatske rukometne reprezentacije, kao trener vratara?
– Ne znam. Otkako je Lino Červar postao izbornik, nismo se čuli. Ne znam koje su njegove ideje. Da me pozove, naravno da bih se odazvao – rekao je Matošević.
S obzirom na to da Vlado Šola želi biti isključivo pomoćni trener, mjesto trenera vratara za sada je još otvoreno...