U želji da se sljedećih dana što bolje pripremi za nastup u Wimbledonu, Donna Vekić, 64. svjetska i najbolja hrvatska tenisačica, odabrala je utorak za razgovor s novinarima. Bila je to prilika da iz prve ruke doznamo kakvo je njezino zdravstveno stanje s obzirom na to da joj je u finalnom dvoboju na turniru u Birminghamu (sa Slovakinjom Hantuchovom) pružena medicinska pomoć.
– Dobro je. Zapravo nije bilo rame, više leđa, malo su mi se ukočila, ukliještio mi se živac. Tad je dosta boljelo, no sad je sve uglavnom u redu i do početka Wimbledona bit će sve potaman – veselo je odgovorila 16-godišnja Osječanka.
Šuker obiteljski prijatelj
S kakvim ambicijama dočekujete nastup u All England Clubu?
– Veselim se tom nastupu, ipak će to biti moj prvi seniorski Wimbledon. Nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama iz Birminghama i da ću proći prvo kolo.
Samo to?
– Što biste željeli da kažem, da ću osvojiti Wimbledon. Ne želim sebi nabijati neki velik pritisak, idemo meč po meč.
Kako ste dobili ime Donna, malo je neobično?
– Dao mi ga je tata. Ne znam zašto, nisam ga pitala.
Vaši roditelji Igor i Brankica bivši su sportaši?
– Da, tata je bio nogometaš, mama atletičarka. Tata nije igrao sa Šukerom, ali Davor nam je dobar obiteljski prijatelj. Jako ga poštujem i kao sportaša i kao čovjeka.
A vi ste počeli kao gimnastičarka?
– Da, na početku. No sa šest godina uzela sam reket u ruke i počela trenirati tenis. Tad sam shvatila da je to ono što želim, a veliku podršku u tim danima davao mi je i sada pokojni djed Branko.
Hopman bi bio lijepa priča
Kako izgleda jedan vaš radni dan na pripremama u Londonu kada ste pod nadzorom svojeg trenera Davida Felgatea?
– Treniram dva puta dnevno i još tome pridodam kondicijski trening. Nađem vremena da navečer izađem i u grad iako sam ponekad preumorna pa se radije ostanem odmarati.
S kojim ste igračicama na Touru u najboljim odnosima?
– Pa, s Petrom Martić. Nadam se da će što prije povratiti renking, da neće morati igrati manje turnire i da ćemo se više družiti.
I Marinu Čiliću dobro ide, postoji li mogućnost da vas dvoje nastupite zajedno na Hopmanovu kupu u Perthu?
– To bih baš voljela. Bila bi to lijepa priča i prilika da osvojimo nešto za Hrvatsku. Znam da su to natjecanje prije osvajali Goran Ivanišević i Iva Majoli, a još prije, za vrijeme bivše države, Goran Prpić i Monika Seleš. Treba vidjeti može li se to uskladiti s Marinovim planovima, ali ideja postoji, razgovarali smo o tome. Lani sam bila gošća tog turnira i vidjela sam da je odlično organiziran, lijepo sam se osjećala.
Roditelji Igor i Brankica bivši su sportaši i znaju pomoći svojoj kćeri. Tata se brine i o financijama, što je donedavno bio mukotrpan posao. A o svom pomalo neobičnu imenu Donna kaže: – Dao mi ga je tata. Ne znam zašto, morat ću ga pitati.
>> Stižu čestitke: Svijet će još puno čuti o zgodnoj plavokosoj Hrvatici