'Vraćam se u Zagreb nakon Pariza, s Gopcem sam ostao dobar'

Igor Vori, kapetan hrvatske reprezentacije, konačno može reći da je napustio zagrebačku Arenu kao pobjednik. Barem kada je riječ o reprezentativnom dresu. Jer, posljednji put uoči utakmice s Mađarskom izgubio je u utakmici s Francuskom finale Svjetskog prvenstva.

– Igrao sam u Areni prije tri godine, ali u dresu Hamburga. Ta pobjeda mi ne znači tako puno kao ova s reprezentacijom. Sad i da odem u mirovinu, mogu otići sretan. Poseban je užitak slaviti pred 14.000 gledatelja – kaže Vori.

Ako treba, idem i na MI

Sada ste barem završili utakmicu u Areni.

– Kako to mislite?

Pa u finalu Svjetskog prvenstva bili ste isključeni.

– Ah, da. Gađao sam suca loptom. On je tada procijenio da je to bilo namjerno. Ma nije, samo sam bacio loptu u njegovu smjeru.

Ove sezone pušta dugu bradu. Nekad je puštao dugu kosu, a sada sve više sliči na Sulejmana Veličanstvenog.

– Ne znam što ste se svi uhvatili moje brade. To je samo novi izgled. Ovako izgledam ozbiljniji.

S obzirom na poraz u Veszpremu, da biste ostali na prvome mjestu u skupini trebat će vam pobjede nad Letonijom u Novigradui i Slovačkom u gostima. I dok Letonija neće biti problem, u Slovačku će morati i stariji igrači.

– Nema kod nas podjela na starije i mlade. Zar hoćete reći da sam star? Igraju samo dobri, i već smo se svi dogovorili da ćemo biti na raspolaganju izborniku bez obzira što je to u lipnju, na kraju sezone, koja će sigurno biti naporna.

Možda potkraj lipnja ode i na Mediteranske igre.

– Pa, ako me izbornik pozove, tu sam.

Naravno da ga neće zvati. Mediteranske igre bit će scena za ipak nešto mlađe igrače. Nije ni Vori toliko star, da se opet ne uvrijedi...

– Sada mi slijedi klupski pakao. Eto, nisam mogao ni pošteno proslaviti pobjedu nad Mađarskom. Već sam u Hamburgu, a u utorak nas čeka teško gostovanje kod Flensburga. Bit će to prva od četiri utakmice s Flensburgom u travnju. Prvo igramo prvenstvenu, zatim slijedi polufinale Njemačkog kupa i onda na kraju dvije utakmice u sklopu četvrtfinala Lige prvaka. A nismo baš u punom sastavu. Opet imamo nekoliko ozlijeđenih igrača, lijevu stranu napada uopće nemamo.

Kada biste mogli birati samo jedan uspjeh nad Flensburgom, za što biste se odlučili – za prvenstvo, kup ili Ligu prvaka?

– Pa, za sva tri natjecanja.

S Červarom u Kölnu

Ali kažemo samo jedno?

– Onda za Ligu prvaka. To je jedini trofej koji mi nedostaje. Jednom sam bio blizu. Prije dvije godine igrali smo na završnom turniru u Kölnu. U polufinalu smo izgubili od Ciudad Reala. Nismo tada imali nikakvu šansu. Za utjehu smo u borbi za treće mjesto pobijedili Löwen. Baš nam je to bila utjeha.

Na završnom turniru želio bi vidjeti i skopski Metalurg koji vodi Lino Červar, trener koji je “izmislio” diva iz Sesveta.

– S Linom sam puno toga prošao. Bio mi je trener u Zagrebu, u Italiji, u reprezentaciji. Ne sjećam se da sam ikada igrao protiv njega. Bilo bi zgodno da se nađemo na suprotnim stranama u Kölnu – istaknuo je Vori.

Hamburgu je “pobjeglo” prvenstvo Njemačke, ali je u igri za još dva trofeja – Njemački kup i Ligu prvaka.

– Naravno, želimo osvojiti oba. Kup igramo u Hamburgu, u O2 Areni, i trebali bismo iskoristiti domaći parket, premda imamo težak zadatak. Ako i prođemo Flensburg, čeka nas moćni Kiel.

Još će nekoliko mjeseci živjeti na sjeveru Njemačke, a onda se na ljeto seli u Pariz gdje će mu društvo praviti Marko Kopljar. U Hamburgu ostavlja Lackovića i Duvnjaka.

– Došlo je vrijeme rastanka. U Hamburgu mi je bilo odlično, ali vrijeme je za nove izazove – ističe Vori.

Nakon talijanskog, španjolskog i njemačkog, sada je red da naučite i francuski jezik.

– Postat ću pravi poliglot.

Pariz već sada ima turbo momčad, s Kopljaorm, Hansenom, Abaloom, Gunnarsonom, Honrubijom, Sierrom, a dolazi i Narcisse i sigurno još koje zvučno pojačanje.

– Rekao sam već, ako ove sezone ne osvojim Ligu prvaka, onda ću sigurno sljedeće.

Duvnjak i Lacković ostaju u Hamburgu?

– Da, imaju ugovor još godinu dana. Parižani su silno željeli Domagoja, ali očigledno ništa do toga. Barem za sada.

Lacković je ionako već bio u Parizu. Na vrhu Eiffelova tornja zaprosio je današnju suprugu. Vori nema potrebe za takvom romantikom. On i Olja već su dugo u braku i imaju dvoje djece.

Olja se raduje Parizu

– Naravno, selimo se svi zajedno. Supruga se posebno veseli razgledavanju Pariza – napomenuo je Vori.

Zoran Gobac, član upravnog odbora CO Zagreba, nedavno je izjavio da ćete se nakon Pariza vratiti u Zagreb.

– Istina je. Razgovarali smo i načelno smo se o svemu dogovorili. Ipak je Zagreb moj klub. U njemu sam počeo i u njemu ću i završiti karijeru.

Za koliko godina ćete se vratiti?

– Za dvije godine. Za Paris sam potpisao na dvije sezone.

Nakon povratka u Zagreb, više nećete u inozemstvo?

– Ne, jednom kad se vratim, više neću nikamo otići.

Jedan ste od igrača koji su u jako dobrom odnosu sa Zoranom Gopcem, alfom i omegom hrvatskog rukometa.

– Nemam s njim nikakvih problema. Nikad nisam ni imao – zaključio je Igor Vori.