ZAGREB - U Hrvatskoj su mu prije tri godine rekli da je još jedan ludi otac koji od svoje djece želi napraviti svjetske prvake. Nisu bili daleko od istine. Željko Jukić želio je od svoje djece napraviti vrhunske plivače, samo što je on, za razliku od drugih, imao plan i program od kojeg nije htio odstupiti, a sve što je tražio bili su normalni uvjeti treniranja na zagrebačkom plivalištu Mladosti. S plivališta su ga tjerali zato što nije imao 16 tisuća kuna koje bi mjesečno davao upravi plivališta, a njegovu kći Mirnu skinuli su sa starta na državnom prvenstvu jer nije smjela nastupiti izvan konkurencije.
- Doveo sam je na bazen i ostavio sa suprugom Mirelom, jer sam morao sa sinom Dinkom ići na natjecanje u Tuheljske Toplice. Nije prošlo ni pola sata, a Mirna i Mirela došle su za nama. Onaj gospodin Čolić, glavni tajnik Zagrebačkoga plivačkog saveza, nije joj dopustio da pliva izvan konkurencije.
- Znate li da taj isti gospodin tvrdi da vam je upravo u to vrijeme nuđena trenerska plaća od deset tisuća kuna, koju ste glatko odbili?
- Ma kako ga nije sram, pa ja s tim čovjekom nikada u životu nisam dvije riječi progovorio. Kakvih deset tisuća kuna? Rezultati rada tog čovjeka su podmetanja i laži! Taj bi čovjek trebao shvatiti da sportaši nisu tu zbog njega, nego on zbog njih. Prvo, on bi sav novac trebao dati sportašima, pa onda ako nešto ostane, sebi! A on radi obratno.
- Kakvi su zapravo izgledi da se obitelj Jukić vrati u Hrvatsku?
- U Hrvatsku ću se vratiti tek kada Ante Kostelić bude predsjednik Hrvatskoga olimpijskog odbora, jer ne mogu surađivati s ljudima koji nemaju veze sa sportom. Želim da se ova vladajuća struktura HOO-a makne s tih položaja jednom zauvijek. Doći ćemo i onda kada u Vukovaru sagrade olimpijski bazen, jer su nas stalno tjerali da idemo trenirati u naš rodni grad, znajući da moja Mirna nema tamo uvjete za treniranje.
- Jeste li predložili Anti Kosteliću da se kandidira za predsjednika HOO-a?
- Jesam, a on mi je rekao: "Pa, Željko, nemam ja vremena baviti se tim stvarima, imam ja pametnijeg posla". I to vam je jedina istina. Ante i ja imamo posla, mi radimo, za razliku od onih koji sjede na čelu HOO-a i ZPS-a.
- Jesu li Zlatko Mateša, predsjednik HOO-a, i Antun Vrdoljak kontaktirali s vama u vezi s vašim povratkom u Hrvatsku?
- Ne, nitko me nije nazvao! Svi hrvatski novinari imaju moj kućni broj. Svi me zovu, osim onih koji mi navodno nude stanove, plaću i pruge na plivalištu. Ništa im ne vjerujem, obećanja ludom radovanja. Ja od obećanja ne živim. Prošlo je pedeset dana otkako je na Slavonskoj televiziji gostovao Mateša i rekao da je s nama stupio u kontakt. Ma kakav kontakt? Do današnjeg dana nitko me nije nazvao!
- Jeste li zadovoljni uvjetima treniranja u Austriji?
- Uvjeti u Beču ne mogu se uspoređivati s onima na Mladosti. Ovo je Zapad, ovdje se ljudi mogu dogovoriti. Neka se Hrvatska požuri s odlaskom u Europsku uniju, jer je ondje čeka jedan hrvatski trener i dvoje hrvatskih plivača. Iako, i u Austriji ima glava koje bi htjele razmišljati s mojom. Ali, ja se ne dam. Morat ću sjesti za stol s ljudima iz Austrijskoga plivačkog saveza. U novom katalogu Speeda izašle su dvije Mirnine fotografije, a nas nitko nije ništa pitao. To se ne bi smjelo događati, bez obzira na to što je Speedo sponzor Austrijskoga plivačkog saveza.
- Prema riječima gospodina Mateše, Mirna neće moći nastupiti na Olimpijskim igrama u Ateni.
- Mirna je još 2000. dobila austrijsko državljanstvo, a do 2004. će i te kako imati uvjete za nastup u Ateni. Ona i Dinko uz austrijsko državljanstvo imaju i hrvatsko. Na to imaju pravo zato što su putovnicu dobili iz posebnih potreba. A ja i moja supruga Mirela imamo samo hrvatsko državljanstvo! I još ću vam nešto reći: Kad se obitelj Jukić vrati, vratit će se zajedno! Dinko i Mirna plivat će za istu reprezentaciju.
E. Misirić