Vujčić: Nemam ništa protiv da se opet zovemo Jugoplastika

Bitka traje već mjesecima. Gotovo svako jutro je isto, za Nikolu Vujčića na Gripama se prikazuje "Beskrajni dan".

– Razgovaramo s vjerovnicima, trebamo što više ljudi nagovoriti da dug pretvore u dionice. Evo, hotel Split je pristao, on je jedan od najvećih vjerovnika, pretvorit će gotovo cijeli dug u dionice, Cestar također – najavio je Vujčić.

Bude li se davala kakva godišnja nagrada za sportski uspjeh, taj košarkaški velikan bit će glavni kandidat za njezino osvajanje. Od jutra do mraka na svim je poljima.

– Nisam umoran, nije važno što je cijeli div kao Split spao na četiri čovjeka. Puno nam je uzelo vremena samo to što smo ljudima morali objasniti da smo uopće živi, pa smo morali podsjećati tko smo, što smo i koliko smo značili ovom gradu. Pa su se na sve to morale nadovezati pobjede, preoblikovanje nikada ne bi uspjelo da imamo 0:14 ili da ne igramo u ABA ligi. Puno se toga moralo složiti da dođemo do ove faze u kojoj smo pri kraju posla. Odnosno na početku. Jer, kad se završi preoblikovanje, vjerujem uspješno, onda klub tek započinje s pravim poslom – kaže Vujčić.

Nije umoran, ali...

Grad će biti vlasnik

– Budemo li ovako radili pet godina, onda to nema smisla. Nakon preoblikovanja stiže nova uprava, Nadzorni odbor, tek ćemo vidjeti žele li oni surađivati s nama. Grad će biti većinski vlasnik – govori Vujčić.

U jednom trenutku činilo se da proces preoblikovanja neće uspjeti. A onda je uskočio Grad, Željko Kerum nakon tko zna koliko vremena pojavio se na sjednici Gradskog vijeća i dignuo palac gore.

– Kerum nam je jako puno pomogao svojim pojavljivanjem zadnji dan. Zahvaljujući njemu prodali smo 700 tisuća kuna dionica, gotovo više nego u cijelom procesu preoblikovanja. Iza nas je stala gradska vlast, cijela politička scena. Mislim da smo ih pridobili iskrenošću, otvorenošću, nije bilo nikakvih sumnji, nepoznanica. Nitko od nas nema nikakav interes, osim da spasimo klub – kaže Vujčić.

Uvijek ima onih koji će postaviti pitanje zašto Vujčić nije posegnuo u svoj džep i kupio klub. Milijun eura, nije to za njega neki novac.

– To bi bilo suludo. Kako ću financirati klub? To bih mogao samo dok ne bih potrošio svoj novac i bankrotirao – objašnjava Vujčić.

Dok smo razgovarali pogledom je milovao dvoranu, parket... Toplina u očima.

– Ovo je klub koji je dao pet NBA igrača (Kukoč, Rađa, Tabak, Šundov i Ukić, nap. a.). To je nevjerojatno, pa ni u Americi nema puno gradova koji su dali toliko igrača – ponosno će Vujo.

Kada je došao na Gripe bilo je i prozivanja zbog te njegove akademije koju je doveo u klub.

– Puno vremena, energije i živaca trebalo mi je da dokažem da želim samo spasiti klub – rekao je Vujčić.

Ušao je u ured, ali s jednakim žarom ostao je i na parketu.

– Da se nisam uhvatio Splita, još bih igrao vani. Vratio sam se s 33 godine, nisam došao pod stare dane. I vidjet ću kad ću prestati, idem do kraja ove sezone, pa ćemo vidjeti što dalje – kaže Vujčić.

Svlačionica je divna

U najboljoj je momčadi desetljeća Eurolige. Takvom Vujčiću nije bilo teško krenuti ispočetka.

– Lijepo je pogledati unatrag, ali nikada me to ne bi sputavalo da igram u Zaboku ili Slavonskom Brodu – kazuje Vujčić.

Oduševljen je momčadi, karakterom igrača.

– Igrači su se stisnuli, izdržali su sve bez prihoda. I sada igraju bez plaća već deset mjeseci. Oni su pravo čudo, ta je moja momčad divna. Baš kao i Radna zajednica. Igrači su čak pristali na to da im se dio duga pretvori u dionice – rekao je Vujčić.

Kada Split igra, pjeva se himna Jugoplastike. Promjena imena, povratak na staro?

– Pojavila se kritična masa ljudi koja bi to željela. Jugoplastika živi u nama, a hoće li se klub službeno tako zvati ili ne uopće nije bitno. Neka o tome odluči vlasnik, a to je grad Split – kaže Vujčić.