Kapetanski je govorio Zlatko Horvat nakon četvrtog uzastopnog poraza PPD Zagreba na startu ovogodišnje Lige prvaka (Brest Meškov 22:27). Cijeli je život u klubu, vidjelo se na licu da je to jedan od najtežih trenutaka.
– Od početka sezone nismo na razini kao prošle dvije, otkako smo se vratili iz Rija, nikako da se posložimo. Nemamo borbenost, uvukao se strah koji je sa svakim porazom sve veći. Stalno lovimo zaostatak, a u takvim se situacijama teže i koncentrirati.
Po govoru tijela na terenu i izrazima lica, čini se ni da nemate kemiju kakvu ste prije imali?
– Da, vjerojatno to sa strane tako djeluje u takvim trenucima kad pokušavaš dići ekipu, a ne ide.
Je li sve u redu u svlačionici?
– Razgovaramo stalno, možemo sastančiti non-stop, ali strah se uvukao i stvarno smo u lošem stanju, prije svega psihički.
Jesu li problem slabe prinove ili to što ste preko noći od mlade i perspektivne postali momčad s previše starijih igrača?
– Ma ne, pa uvijek smo imali takvu kombinaciju. Kad ne ide, onda ispada da ništa ne valja. Na kraju sam i ja igrao loše.
Samokritike nismo mogli čuti od trenera Veselina Vujovića koji je u ponedjeljak ujutro postao bivši. Crnogorski stručnjak uporno se vadio malo na tanak kadar (dijelom je i bio u pravu), malo na igrače, prije svih Šebetića i Mandalinića za kojeg je ponavljao da ne može prepoznati situacije u igri – čudan način da digneš igrača iz krize. Pa tko je radio s njim dvije sezone?
Uostalom, kako je onda takav prošle sezone imao učinak 10-10 protiv Celja u zadnjoj utakmici prvog kruga LP-a? Zanimljivo, javno nije prozivao Markovića koji ne može pogoditi kontru. Dojam je ipak da mu se momčad gladnih vukova “s mudima k’o crkvena zvona”, u trećoj sezoni pretvorila u balkansku krčmu iz koje trešti “ej trula građa, potopi se lađa”.
Ogledalo lošeg rada bile su polukontre koje završavaju kao skečevi nadrealista – ja tebi, ti meni, dok netko ne poviče: hrkljuš! Tako je na kraju za Vujovića i završilo.