Zahvaljujući velikom daru i iznimnim radnim navikama braće Sinković i Damira Martina, Hrvatsku se ovog trenutka u svijetu veslanja uvažava kao nikad dosad. Kao što kaže Zdravko Gajšak, glavni tajnik Hrvatskog veslačkog saveza, trebalo je imati sreće da takvi talenti završe baš u tom teškom sportu i da se istodobno poklopi s vrhuncima trenerskog sazrijevanja Nikole Bralića (64).
Jer, Brale je taj koji je sa svima njima, još kao članovima četverca, istrenirao taj nevjerojatni zaveslaj koji im daje tu tehničku prednost što pak ne bi bilo moguće da oni nisu bili tako receptivni. I uporni.
A moglo se, recimo, i dogoditi da braća Sinković i ne postanu veslači koji će puno godina kasnije doslovce pokoriti konkurenciju.
Za sve je kriv brat Matija
Valent je igrao nogomet, a Martin je trenirao vaterpolo i vrlo je sretan trenutak za veslanje bio kada ih je stariji brat odveo na veslanje čega se prisjetio Valent:
- Stariji brat Matija vidio je veslanje na televiziji i otišao trenirati, a mi smo nakon nekog vremena otišli za njim. No, on je već za dvije godine prestao trenirati, a mi smo se zarazili pa se danas šalimo da je Matija na vrijeme vidio da ćemo mi biti jako dobri pa si je rekao da je on svoj posao obavio.
Petnaestak godina kasnije Valent i Martin mogu se pohvaliti s po dva svjetska zlata u četvercu i dvojcu na pariće, dva naslova prvaka Europe, ali i s olimpijskim srebrom. I to ih čini najtrofejnijom braćom u hrvatskom sportu.
Braća Sinković pobjeđuju s nevjerojatnom lakoćom, učinili su to 24 puta zaredom, no te svoje pobjede ne slave kao što bi mnogi drugi činili. Štoviše, rekli bismo da oni sami sve to pomalo relativiziraju i prezentiraju kao nešto svakodnevno.
Ono što nas kod njih osvaja jesu jednostavnost i pristojnost što proizlazi i iz dobroga kućnog odgoja. Mami Zdravki, službenici u gradskoj upravi, i tati Darku, kuharu koji radi kao taksist, nikad na umu nije bilo da bi bolje bilo da im se djeca bave nekim financijski unosnijim sportom.
- Roditelji su nas usmjeravali u sport od malih nogu pa se sjećam da sam s četiri godine počeo trenirati gimnastiku, no poslije toga prepuštali su nam da biramo sami. Jedina sugestija koje se sjećam bila je kada mi je otac, nakon jedne ozljede u nogometu, savjetovao da se prihvatim veslanja jer se time već bave obojica braće. U to vrijeme tata je bio i naš taksist jer nas je razvozio u školu i na treninge - rekao nam je Valent.
Složna braća zlato kuju
Nikola Bralić, Valentov i Martinov trener, reći će da je sretna okolnost da je mogao upariti dva brata koji jesu različiti kao osobe, ali su kompatibilni u čamcu.
- Velika je prednost to što smo braća jer se znamo cijeli život i neke si stvari možemo kazati bez ljutnje. Zapravo, kažemo si mi svašta, ali braća smo i znamo da će onaj drugi prijeći preko toga.
Ispucamo se jedan na drugoga i za pet minuta se mirimo. Kad smo bili klinci, znali smo se potući i iz banalnih razloga, no posljednjih desetak godina toga nema. Uostalom, uvijek si tolerantniji prema bratu nego prema drugama.
Za razliku od Martina, koji je oženjen Sinjankom Manuelom, Valent je neoženjen, ali ima obećanje gradonačelnika Bandića da će mu biti vjenčani kum. Osim bračnog statusa, među njima ima još razlika.
- Martin je temperamentniji, a mene ne može ništa naljutiti tako da poludim, a u čamcu je obratno. U čamcu se ja prije naljutim kada nam ne ide, a Martin je tada smireniji.
Obojicu prilično smiruje to što se o njima brine jedna agencija za odnose s javnošću (PRiredba) koja im je dodijelila čak tri osobe. Jednu za marketinške, drugu za digitalne komunikacije, a treću kao savjetnika za pitanja sportskog menadžmenta. Upravo zbog toga dečki su sponzorski pokriveni pa ćete ih vidjeti u Citroenovu automobilu sa šiltericama Red Bull na glavi.
Svjestan da uspjeti može samo ako oko sebe okupi tim, skifist Damir Martin oko sebe je okupio jako dobru ekipu. Doduše, Damir još nema individualnih sponzora, no kada osvoji olimpijsku medalju, a za nju je već spreman, možda će i on morati angažirati marketinško-publicitetske profesionalce.
Damir Martin postao je jedan od najboljih svjetskih skifista igrom slučaja. Kao član trofejnog četverca na pariće ozlijedio je leđa i ispao iz stroja. I dok je on tako vidao rane, braća Sinković otisnula su se kao dvojac na pariće pa njemu nije preostalo ništa nego da se okuša među samcima, tim više što je on od početka u tom četvercu bio najbolji skifist.
Ako ovako nastavi, a već je dvostruki europski prvak, Damir Martin mogao bi biti najpoznatiji vukovarski sportaš dosad. Budući da su se veslanjem bavili djed Stanislav, otac Boris i majka Dubravka, vesla su mu bila suđena. Nažalost, nije mu bilo suđeno da odrasta u svom rodnom gradu, već je sa samo tri godine, u majčinu naručju, morao napustiti ovaj grad na Dunavu.
Štoviše, dok se otac sa svojom grupom probijao iz četničkog obruča, majka je s malim Damirom i starijim bratom Stanislavom prošla kroz Velepromet i potom završila u Srijemskoj Mitrovici i Novom Sadu.
Nakon uspjela proboja, tata Boris našao se s obitelji u Zagrebu, a potom je dobio posao u Garmisch Partenkirchenu kamo je za nekoliko mjeseci došla i njegova obitelj.
Kada je Domovinski rat završio, Martini su se vratili u Hrvatsku, ali ne u Vukovar, nego u Zagreb u kojem žive i danas i u kojem danas svoju karijeru uzdiže potencijalni olimpijski medaljaš.