Da nije bilo šešira i novinara Večernjeg lista, jedinog na dočeku, Ivan Čupić i Drago Vuković prošli bi kroz splitsku zračnu luku potpuno nezapaženo. Nitko osim obitelji nije došao stisnuti ruku Metkovcu i Splićaninu zbog brončane medalje. Čupića je dočekao otac, odveo ga u Metković, Vukovića supruga. Prava pljuska momcima koji su dali sve od sebe za Hrvatsku. Nisu se ljutili.
– Idem u polikliniku na snimanje magnetom, poslat ću doktoru Čičku u Zagreb snimku pa ću za dan-dva znati što mi je s ramenom – kaže ozlijeđeni Čupić.
Medalja nije bila oko vrata, negdje je bačena u torbu.
– Svaka je medalja uspjeh, ali mogli smo i bolje. Uvijek će ostati žal što smo treći polufinale zaredom izgubili. U godinu dana odigrali smo toliko dobrih utakmica, a imamo tri poraza... Stat ćemo mi i tome na kraj. Pokazali smo da se nikoga ne trebamo plašiti – kazao je Čupić, drugi strijelac SP-a.
– Nisam igrao dobro. U jednom dijelu turnira malo sam podbacio, ali srećom na poziciji desnog krila imamo i Zlaju (Horvat, nap. a.). Morao sam dati više protiv Danaca i Francuza – iskreno će Čupić.
I Vuković je broncu nazvao uspjehom, ali...
– Nitko se prije SP-a nije nadao bronci. Ali morat ćemo naći način kako proći polufinale. Igramo super, a onda puuuuf... Nismo otkrili razlog, i mi se stalno pitamo u čemu je problem. Svi kažu da igramo najbolje, a dođe polufinale i mi gotovi. Ma više su dosadile i te bronce. Znate kakav smo narod, bez zlata si ništa.
Jedan je od starijih u momčadi, ali neće odustati dok ga momčad treba.
– Mladi su pokazali da nema straha za budućnost hrvatskog rukometa. Sa mnom u momčadi, ne osjećam se starim – zaključio je Vuković.
Problem ulaska u polufinale je bio problem psiholoske prirode. Jednostavno je igracima tribalo vise vrimena da se vrate na optimalu nakon pobjede nad Francuzima. Mi to u teoriji treninga zovemo psiholoska superkompenzacija, vrlo bitan faktor u planiranju formu. Znaci vrlo je bitno strucno, studiozno planirati mentalni trening kako bi se igraci sto prije "oporavili" nakon velikog zadovoljstva, u ovom slucaju je to bila Francuska. Znaci triba skratiti to kompenzacijsko vrime tako da bi optimalno psiholoski usli u polufinale. To je trenerova zadaca