Igrač koji je u završnici prošle sezone u hrvatskom prvenstvu odnio prevagu na Ciboninu stranu, u srijedu navečer igrao je protiv Cibone. Zach Wright bio je jedan od igrača prevage za svoj Spartak iz St. Peterburga (64:56).
– Bilo mi je malo čudno igrati protiv Cibone za koju sam do jučer još igrao, ali sam se lijepo osjećao kada su me navijači onako pozdravili. Uostalom, s mnogima od njih kontaktirao sam na Facebooku pa sam znao da će doći. Puno mi znači to što su pokazali da me još vole. Gdje god sam bio, ja sam gradio dobre odnose s navijačima.
Po njegovim riječima malo je nedostajalo da i dalje predvodi Cibonine napade.
– Cibona me još tijekom doigravanja s Cedevitom pokušala zadržati, no ja sam htio pričekati i vidjeti druge opcije. Kada sam bio u SAD-u, nazvao me novi trener i rekao da ima igrače za tu poziciju i da je odlučio ići drugim putem pa sam prihvatio ponudu Spartaka. Poslije sam čuo da mu je na koncu bilo žao.
Od Cibone je ljetos Zach tražio najprije 300.000 USD, a onda je poručio da bi igrao i za 250.000. U Spartaku pak igra za 350.000 USD.
– Spreman sam bio prihvatiti njihovu ponudu, a na koncu sam dobio puno više novca. Spartak je financijski jači klub i ima momčad više razine od današnje Cibone. Igramo i jaču ligu, zapravo igramo tri lige istovremeno, više je novca uloženo pa ima i više odličnih igrača.
Nakon svega, čini se, žaliti više očito treba Cibona za koju ga vežu lijepa sjećanja.
– Neka od njih pretresali smo u ponedjeljak na večeri u meksičkoj kantini Suton, Marčinković, Kovačević i ja.
Dva hrvatska trenera ostat će mu u trajnom sjećanju.
– Repeša mi je pomogao da budem bolji razigravač, da bolje razumijem igru pa mi je bilo čudno kada sam ljetos u majici BiH igrao protiv Hrvatske.
A u bosanskoj reprezentaciji vodio ga je Aleksandar Petrović.
– On mi je dao puno minuta i puno samopouzdanja. On je trener s NBA stilom, daje ti puno slobode, a Repeša je više europska škola, više traži u obrani, više inzistira na intenzitetu. I on ti daje slobode u igri, ali je njegova igra strukturiranija. Aco nema toliko sistematiziranu igru, ali te on napuni samopouzdanjem. Kod njega ne moraš strahovati od pogreške, ne govori ti "ne smiješ ovo" ili "ne smiješ ono", već te pusti da igraš svoju igru.
Osim u trenerima, Zack je primijetio da se Hrvatska i BiH razlikuju i po ćevapima koje obožava:
– Probao sam ih i u Zagrebu i u Sarajevu i moram reći da su bosanski puno bolji. Kad god bih došao u Sarajevo, stalno bih ih jeo.
Premda su mu "Smogovci" ostali u lijepom sjećanju, pa zbog njih ovaj letač ovaj puta nije htio zakucavati, ipak će priznati da su bosanski navijači nešto posebno.
– Oni su ipak malo luđih od ovih. Valjda zato što je bilo u pitanju navijanje za reprezentaciju.