Željko Babić, izbornik hrvatske muške rukometne reprezentacije, otkrio je svoje karte uoči Svjetskog prvenstva u Francuskoj koje počinje 12. siječnja. Hrvatska će u napadu igrati sa sedam igrača, bez vratara.
Tako smo, uostalom, igrali na Olimpijskim igrama u Riju. Protiv Francuza i Danaca to se pokazalo dobrim jer smo pobijedili kasnije finaliste Igara, ali protiv nekih reprezentacija to nije bila dobra opcija, primjerice protiv Katara ili Poljske u utakmici na ispadanje.
Vratari se brzo umore
– Igra sedam na šest u napadu ima svoje dobre, ali i lošije strane. Dobra je strana što je igrač više jako dobra opcija protiv obrana koje su fizički jake. Dva kružna napadača i tri vanjska dobro “rastegnu” tu obranu, a brz igrač i još k tome sjajan u igri jedan na jedan može napraviti veliki nered. Bitno je da taj brzi igrač doda loptu pivotu prije nego što bude zaustavljen prekršajem – rekao je Slavko Goluža, bivši hrvatski izbornik s tri bronce u džepu.
Po jednu je osvojio na Europskom i Svjetskom prvenstvu te jednu na Olimpijskim igrama u Londonu.
Kada je već spomenuo takav tip igrača, kao idealno rješenje nameće se Luka Cindrić, ali i Lovro Jotić ako dobije priliku.
No koje su lošije strane ovakve igre?
– Vratari se strašno umaraju stalnim trčanjem s vrata i nazad. Ako se ne postigne pogodak, postoji velika opasnost da primiš lagan pogodak. Osobno bih igrao sedam na šest, ali nikako cijelu utakmicu – rekao je Slavko Goluža.
Silvio Ivandija, trener PPD Zagreba, nije ove sezone imao običaj igrati po novim pravilima.
– Nešto sam probavao, ali trebaš imati dobrih tehničara da možeš igrati s igračem više. I dva dobra, dobra kružna napadača – istaknuo je Ivandija.
Ima li Hrvatska takvog tehničara?
– Ima. Vjerujem da Duvnjak to može odigrati bez problema. Ali ne cijelu utakmicu. Mislim da je teško igrati cijelu utakmicu i mora se odmoriti barem na deset minuta. I neke druge reprezentacije imaju dobre tehničare. Francuska ima Karabatića, Danska ima Hansena, ali nekako ne vjerujem da će oni tako igrati cijelu utakmicu. Nekada je novo pravilo bilo brzi centar. Pa su svi tako igrali. S vremenom je brzi centar postao prošlost i malo tko danas tako igra. Tako će i ova igra sedam na šest vrlo brzo otići u zaborav – kaže Ivandija.
U Ligi prvaka RN Löwen igrao je protiv PPD Zagreba cijelo drugo poluvrijeme sa sedam igrača u napadu, bez vratara. Nije im pomoglo i na kraju su uvjerljivo izgubili.
Eh da je Balić imao ovo pravilo
– Kada suparnik ima raspoloženog vratara, ta igra nema smisla. Jer, svaka obrana u većini slučaja je pogodak vratara. To su najlakši pogoci. I kada suparnička momčad uđe u seriju takvih pogrešaka, ta igra nema nikakvog smisla – zaključio je Ivandija.
Da je ovo pravilo zaživjelo u vrijeme Ivana Balića, Hrvatska bi sigurno osvojila koju zlatnu medalju više. Jer, Ivano je upravo tip igrača koji je svojim lucidnim potezima proigravao kružne napadače. Još kada bi imao mogućnost da razigra dva umjesto jednog kružnog napadača...
– Mogu samo reći da će Hrvatska igrati puno drugačije nego u Riju i da će neki naši igrači dobiti puno veće ovlasti u igri nego što su imali do sada – rekao je Balić.
Vjerojatno je mislio upravo na naše srednjake Duvnjaka i Cindrića koji imaju sve što treba za igru s igračem više. Još samo da nam vratari budu na visokom nivou. Svejedno hoće li to biti Ivan Stevanović, Filip Ivić ili Ivan Pešić.
Za nasu igru je to nezamislivo jer smo poznati po tehnickim greskama u fazi napada sto rezultira laganim pogocima za protivnika.Bolja opcija je igrati sa dobrim pivotom i dva tehnicara gdje se Cindric sa svojom brzinom zabija upravo tamo gdje najvise boli protivnika ali i njega samoga.