U notici iz povijesti uglednog portugalskoga prvoligaša Brage među ostalim stoji:
“Mladen Karoglan proveo je u Bragi šest sezona u devedesetim godinama, postigao 64 pogotka u službenim utakmicama, više od stotinu pogodaka kad se zbroje i prijateljski nastupi. Nijedan igrač u povijesti Brage nije ostvario takav učinak” (a za Bragu je, primjerice, igrala i zvijezda Atlética Diego Costa).
Imoćanin iz Zmijavaca (mjesta iz kojega je i slavni Ivan Gudelj) Mladen Karoglan, danas 56-godišnjak s prebivalištem u Zagrebu, najefikasniji je hrvatski nogometaš koji je ikada igrao u Portugalu. A o njemu se kod nas malo zna...
– Da, ja sam bio pravi hrvatski sportski ambasador u Portugalu. U vrijeme Domovinskog rata promovirao sam Hrvatsku i lobirao za nju u Portugalu – počeo je svoju priču Karoglan i nastavio:
– Točnu statistiku ne znam, ali znam da sam u Portugalu, igrajući za Chavez i Bragu, zabio više od stotinu službenih golova.
A bio sam bek i vezni
Tko je uopće Mladen Karoglan, kako je 1991. godine uopće dospio u Portugal i kako se tamo uspio tako proslaviti? Krenimo redom: bio je junior Hajduka, 1982. ima i dva službena nastupa za prvu momčad, od 1983. do 1988. igrao je za bugojansku Iskru (gdje je bio suigrač s Draženom Ladićem), potom je dvije sezone proveo u tadašnjem vinkovačkom Dinamu, a u sezoni 1990./1991. sa Zagrebom je ostvario plasman u Prvu saveznu ligu u kojoj hrvatski klubovi nisu nastupali.
– Zagreb me 1991. godine jednostavno – potjerao. Predsjednik kluba bio je Ante Vrdoljak, sportski direktor Dražan Jerković, a trener Ivo Šušak. Ostao sam bez kluba i onda sam na poziv svoga prijatelja, Osječanina Tihomira Rudeža, koji je tada bio igrač portugalskog Chaveza, bio pozvan na probu. Kazao mi je u šali: “Rekao sam treneru da si brz, da možeš trčati, a da ništa ne znaš pa neka te isproba.” Isprva sam odbio poziv na probu, a onda ipak shvatio da mi je to jedina šansa. Inače, u svim klubovima u kojima sam bio prije toga igrao sam beka ili veznog, a tamo me trener stavio u špicu i kada su me vidjeli na djelu, odmah su mi ponudili ugovor na tri godine! Imao sam tada 27 godina i nitko do tada od mojih trenera nije prepoznao da sam materijal za napadača – kaže nam samo 178 cm visoki Imoćanin.
I tako je počela njegova portugalska bajka.
– U dvije godine u malome Chavezu postigao sam više od 20 pogodaka i tada sam dobio poziv Brage. Tu sam se pronašao, dobio sam trenerovo povjerenje i igrao sam neopterećeno, slobodno i jednostavno me krenulo. Sjećam se kako sam znao igrati protiv portugalskih zvijezda, primjerice slavni stoperi Porta Jorge Costa i Couto nisu me mogli uloviti ni lasom. Bio sam toliko pun samopouzdanja da sam mislio da sam sebi mogu centrirati i dati gol – smije se Karoglan.
Kako to da niste završili u većemu portugalskome klubu?
– Predsjednik Porta u jednom je intervjuu dao sljedeću izjavu: “Dvojio sam trebam li uzeti Drulovića ili Karoglana; ali Druloviću su tada bile 22, a Karoglanu 29 godina.” Eh, da sam igrao za Porto ili Benficu, ma imam osjećaj da bih završio u Real Madridu koliko sam se tada osjećao moćnim.
U Bragi je postao najbolji strijelac u povijesti kluba, najbolji je stranac ikada u tom klubu, a u sezoni 1997./1998. bio je uvršten u idealnu momčad portugalskoga prvenstva. U špici su u toj momčadi bili Karoglan, Jardel i Drulović.
Figo me fascinirao
Koji je najbolji nogometaša protiv kojega ste igrali u Portugalu?
– Bio sam fasciniran kada sam na utakmici protiv Sportinga igrao protiv Luisa Figa. Za mene je to bio nezamisliv doživljaj, jer sam tog igrača do tada vidio samo na televiziji. A pamtim i Ruija Costu iz Benfice. Taj majstor mi je prodao tunel na sredini terena, toliko hladnokrvno, toliko drsko i toliko munjevito, da se u djeliću sekunde odlijepio od mene. Nisam mogao vjerovati da me netko toliko učinio smiješnim – prisjeća se Karoglan.
Jesu li vam Portugalci nudili državljanstvo?
– Bilo je priča o tome, jer Braga je moja “kuća”, sudjelovao sam u stvaranju toga kluba, igrao sam za njega sa srcem, odveo sam ga u finale portugalskog kupa i u Europu i oni mi to nikada neće zaboraviti. Međutim, Portugalci su mi zamjerili što nisam želio da mi supruga rodi u Portugalu. A što sam drugo mogao: bio sam na pripremama i nisam mogao biti uz nju pa sam je poslao da sina Brunu rodi u Zagrebu. Sve troje moje djece, Vid, Bruno i Iva, rođeni su u Petrovoj – kaže Karoglan, čiji je 23-godišnji sin Bruno danas nogometaš Lokomotive na posudbi u Croatiji iz Zmijavaca.
Bili ste na utakmicama portugalske reprezentacije, kako oni doživljavaju svoju nacionalnu momčad?
– Kad sam s Portugalcima znao gledati nastupe naše reprezentacije, uvijek su se čudili toj našoj ruci na srcu, našoj požrtvovnosti, naboju, strasti s kojom su naši igrači oduvijek nastupali za Hrvatsku. Njima je njihova reprezentacija draga, ali prate je pomalo hladno i ni izbliza tako strastveno kao mi. Po tome smo rijetkost u svijetu – ističe Karoglan, koji je u Bragi nosio broj 16.
– To je zato što sam cijeli život u svim klubovima bio rezerva i nosio 16-icu. E, onda sam je odlučio zadržati do kraja karijere. Prestao sam igrati 1999. godine, s 35 godina, kada sam još bio u formi, ali želio sam otići dok sam još velik, da me se pamti takvoga.
Kad smo već kod hrvatskih nogometaša koji su igrali u Portugalu, najzvučnija imena svakako su bili Robert Špehar u Sportingu, zatim Tomo Šokota, nekada igrač Benfice i Porta, a za najviše klubova (Sporting, Estoril, Vitoria Setubal, Belenenses, Estrela Amadora) nastupio je Tomislav Ivković. Zanimljivo, jedan je hrvatski prijeratni nogometni reprezentativac svojedobno bio i prvi strijelac portugalskoga prvenstva. Slavko Kodrnja (1911.-1970.), nekadašnji napadač zagrebačke Concordije, u dresu Porta bio je s 29 pogodaka zlatna kopačka portugalskoga prvenstva 1940. godine. Između 1935. godine, kada je osnovana portugalska liga, sve do 1960. godine Kodrnja je bio jedini stranac okrunjen kao najbolji strijelac u Portugalu.