Kraj sezone u jakoj španjolskoj Asobal ligi doveo je Ljubušake – Denisa Buntića i Mirka Alilovića u rodni grad. Uz opuštanje od naporne sezone koja se Mirku Aliloviću praktično protegla na dvije godine, objašnjavaju prijateljima i znancima ne samo rukometne nego i druge ‘španjolske’ teme, od sportskih, preko zemljopisnih, pa do stila života i navika Španjolaca.
Sportske teme
Ipak, razgovor prekidan čestim otpozdravljanjem dvojice do sada najpoznatijih ljubuških sportaša, krenuo je sportskom temom.
Kako je prošla sezona?
Buntić: Dobro, zadovoljan sam da nije bilo ozljede lakta zbog koje sam pauzirao mjesec i pol dana, moglo je biti i odlično. Peti smo na kraju sezone, cilj je bio treće-četvrto mjesto, međutim ‘uzeli’ smo Asobal kup i tako još na kraju prvog dijela ispunili plan. U Kupu kralja zaustavio nas je europski prvak Ciudad Real, dok smo u Ligi prvaka prošli prvi krug, a onda, rekao bih, nespretno ispali od mađarskog Fotexa.
Alilović: Sezona u cjelini dobra. Prvi dio vrhunski, borili smo se za prvo mjesto, izgubivši samo dvije utakmice od Ciudad Reala i Barcelone, osvojili smo Aslobal kup, međutim, druga polusezona poslije Svjetskog prvenstva počela je loše. U prvih šest kola nastavka uspjeli smo izgubiti od tri kluba sa začelja ljestvice, kasnije smo zaredali pobjedama, ali smo se na kraju morali zadovoljti petom pozicijom, što je uz osvojeni trofej, solidno. S obzirom da se startalo s osam novih igrača, sezona je bila uspješna, osvojen je prvi trofej u četiri godine.
Španjolska liga?
Buntić: Primjetan je pad kvalitete, ali je i dalje Asobal liga jaka, Ciudadu, Barceloni, Portlandu i Ademaru sada se europskim trofejom priključio i Valladolid. Tih pet klubova svatko svakoga može dobiti, a Španjolci dominiraju i u Europi.
Alilović: Kriza je donijela probleme klubovima čiji su sponzori uglavnom građevinske tvrtke. U Španjolskoj se u posljednjih 15-ak godina puno gradilo, što je vuklo i rukomet, sada je određena stagnacija. Međutim, neki klubovi - Ciudad, Barcelona, Ademar, Aragon… su stabilni. Za potvrdu, Ciudad Real je opet prvak Europe.
Razmišljate li o promjeni kluba?
Buntić: Ne, ugovorom sam vezan na tri godine, tek sam prvu odradio. Uz Cuencu imamo i najbolje navijače u Španjolskoj, u Palacio Minicipal je od 3 do 5.000 gledatelja po utakmici. Problem je samo od Leona doći do Ljubuškog.
Alilović: Nudili su mi produženje ugovora, ali mislim da je pet godina dosta u jednom gradu veličine Leona, oko 170.000 stanovnika Rado bi ostao u Španjolskoj, ali u još jačem klubu.
Dakle, Španjolska ostaje rukometna meka?
Buntić: Meni je super, tamo sam sa ženom i kćerkicom Deni. Grad je lijep, klima slična našoj, ljudi neopterećeni. Španjolcima je na prvom mjestu jesti, piti i uživati. Nije bitno kakav posao, auto ili stan imaš, raspoloženi su i opušteni, u 22 sata izlaze s djecom…
Alilović: Za Španjolce je siesta zakon, a glavne preokupacije uredno vraćati kredit, jesti i piti. Španjolska je za život vrlo ugodna zemlja.
U Leonu je kolonija Hrvata, stiže i Nikola Prce?
Buntić: To je potvrda snage nekadašnjeg Izviđača. Drago mi je da dolazi, iza njega je odlična sezona u Vigu. Inače, u Ademaru je odnos domaći strani igrači pola – pola, pored mene i Mirka, tu su još Damir Bičanić i Igor Kos, dvojica Rusa, Slovak i Argentinac. Kad smo stigli, španjolska polovica ekipe bila je bolja u nogometu, dok se mi nismo uigrali.
Izviđač u malom
Alilović: Bit će to Izviđač u malom. Prce je treći strijelac, što govori o kvaliteti. Kad sam je došao, u klubu je bio samo Srbin Marko Ćuruvija koji mi je puno pomogao, drugu godinu je došao vratar Šarić, treću Tonči Valčić, pa lani Denis, a sad Nikola. To je dobro, lakše je sklopiti ekipu od igrača koji se već poznaju. Nas trojica zajedno – mislim na velike stvari u idućoj sezoni.
Inače, Mirko Alilović je dan uoči polaska na okupljanje reprezentacije Hrvatske samoinicijativno trenirao na tribinama gradske sportske dvorane, dok se Denis Buntić pred dvoranom, družio sa bivšim suigračima iz Izviđača.