Bez obzira na sve probleme s kojima se Hajduk muči, smjene trenera i manjak financija, sve da klub ne ispuni nijedan zacrtani cilj, jedna stvar na Poljudu ne bi se smjela dogoditi: razvoj Stipe Biuka ne smije doći u pitanje i on mora biti i ostati ključni projekt kluba.
Teško je zaboraviti maksimirski derbi Dinama i Hajduka iz travnja 2021. iako je pobjeda zagrebačke momčadi (2:0) bila rutinska – u toj utakmici šira publika i navijači Hajduka te svi ljubitelji HNL-a upoznali su Stipu Biuka. Hajdukov 18-godišnjak zaigrao je umjesto najveće zvijezde u ligi Marka Livaje koji nije bio dostupan treneru Paolu Tramezzaniju i bez imalo ustručavanja istrčao na Maksimir i odigrao utakmicu na kojoj mu je kasnije, unatoč pobjedi, čestitao kapetan Dinama Arijan Ademi riječima da će jednog dana biti svjetska klasa. I sve vam je odmah jasno kad Biuk primi loptu, on je jedan od onih koji to rade drukčije.
Pod talijanskim trenerom Biuk je u HNL-u zabljesnuo, zabio je Rijeci svoj prvi gol, a oko njega su pljuštale svote od nekoliko desetaka milijuna eura. Treneri Jens Gustafson i Valdas Dambrauskas od Biuka nisu dobili ono što se od Biuka očekuje. Odigrao je jednu izvrsnu utakmicu, protiv Victorije na Poljudu, kao uostalom i cijela ekipa Hajduka ove sezone. Probijao je stranu, uništavao protivnike brzinom i driblingom, rušio ih jedan na jedan i ostavljao na travnjaku iza sebe. Ipak, pod Dambrauskasom u HNL-u nije zabio nijedan gol.
Čekalo se na top 16,5 mjeseci, sve do dolaska Rijeke na Poljud prije tjedan dana. Bila je to najgora Rijeka koja je stigla u Split u zadnjih deset godina, ali malo kome to je bilo važno. Golemo olakšanje osjetilo se na tribinama, ali i na klupi Hajduka gdje je sjedio novi trener Mislav Karoglan, kada je Biuk konačno zabio. Predugo se čekao njegov bljesak, poput prodora u kojem je nanizao i izvarao igrače Rijeke, čekalo se da nakon eksplozije i prvog koraka, kad već daleko iza sebe ostavi skršenog protivnika, napravi s loptom nešto konkretnije. No on često nema rješenja, pada ili gubi lopte koje je slalomom dogurao do kaznenog prostora. Neki stručnjaci govore da igra preširoko, neki smatraju da mu je baš to prava pozicija, na ravnini šesnaesterca od outa do outa, no ključno će biti gdje ga vidi trener koji radi s njim. Dojam je da smo od Biuka, u njegovoj sad već trećoj sezoni u prvoj momčadi Hajduka, vidjeli premalo, a svjestan je toga i sam, pričao nam je o tome kad smo razgovarali ljetos uoči početka HNL-a.
Očekivanja su velika, put u Hajduku nemilosrdan, ali Biuk to jako dobro zna. Susreo se s raznim nepravdama dok je bio junior, dugo je takav talent sjedio na klupi, a nije imao ni zadovoljavajući status u mladim selekcijama (U17). Nakon što je Hajduk preuzeo Lukša Jakobušić sa svojim ljudima, politika se mijenja i Biuk, koji je mogao besplatno napustiti klub zbog nemara oko ugovora, ostaje označen kao jedan od esencijalnih igrača i glavni projekt kluba za budućnost. Nakon što je nagrizena Jakobušićeva vizija Hajduka, nakon smjene trenera i prijelaznog roka u kojem baš nikog nisu prodali, na Biuka se sručio novi pritisak. Nema više ponuda od 15 milijuna eura, najviše što je Jakobušić opipljivo dobio bilo je milijun eura i petogodišnje kusuranje na rate za jednog od najvećih talenata u ligi, za igrača koji bi sutra, kad Livaja posustane ili ode, pa i ako ostane, morao biti novi Hajdukov brend. Možda Biuk nije taj, možda nema tetovaže i ne zanima ga Instagram i možda se od njega ne može napraviti ono što svojom pojavom radi Livaja, a Hajduk to sad i jako dobro naplaćuje, no jedno je sigurno: netko mora biti odgovoran ako takav talent ne uspije, odnosno ako klub koji ga ima ne napravi sve da mu omogući razvoj i uvjete za uspjeh.
Sigurno je još nešto – ako Biukov napredak i dalje bude usporen, a razvoj kompromitiran, za to će najmanje kriv biti HNS, a dalo bi se pomisliti da je baš to na kriznom brifingu s novinarima sugerirao sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius, koji je spremno, gotovo u sekundi odgovorio na novinarsko pitanje treba li Biuk više igrati u reprezentaciji da bi bolje prošao u tržišnom izlogu..
– Da, da, to je pravo pitanje i to pitajte Stipu Pletikosu, njega nazovite, on je direktor a čovjek je iz Splita. Evo, vidim i da dolazi tu – kazao je Nikoličius.
Možda je red da se prije toga ipak nešto pita izbornika mladih Igora Bišćana, koji je Biuka pozvao u reprezentaciju nakon praktički dvije utakmice u HNL-u, na čemu su mu tad mnogi pljeskali. Izbornika koji je Biuku u četvrtfinalu Eura na terenu dao ključne minute dok Hrvatska lovi rezultat i koji ga je odmah istaknuo kao izvanserijskog talenta i projekt cijelog hrvatskog nogometa, ne samo Hajduka... A Hajduk sad u Biukovoj minutaži u reprezentaciji traži mogući uzrok pada njegove cijene na tržištu. I trener Dambrauskas, otkrio je to njegov stvoritelj Nikoličius, dobio je otkaz jer se nije slagao sa šefovima oko strategije za mlade igrače, a Hajduk živi od njihove prodaje i tu mjesta za pregovore nema.
"Nije lako postići cijenu, mi razgovaramo o Biuku stalno, za njega je prošlog ljeta bilo mnogo ponuda. Znamo koji su problemi, znamo i da on mora više zabijati. Vjerujem u tom pogledu i u Karoglana, on jako dugo poznaje Biuka i zna svaki njegov nedostatak", odgovorio nam je direktor Hajduka na pitanje što je s Biukom i zašto od njega ne stvaraju brend i tako se pripreme i na dane bez Livaje.
Činjenica da je direktor počeo odmah govoriti o uvjetima prodaje, rekla je mnogo o Hajdukovog strategiji. Transfer je u pozadini ove priče. Ta priča možda ima puno više smisla kad je riječ o tretmanu hajdukovca Marina Ljubičića koji na posudbi radi senzacije i ruši rekorde, ali kod Bišćana u napadu taj hajdukovac nema mjesta. O tome bi se dalo razgovarati jer malo koja momčad danas si može priuštiti da se odrekne napadača kojih na tržištu brutalno nedostaje, kao što bi se dalo govoriti i o reprezntativnom napadačkomkadru u kojem je i Roko Šimić, sin Darija Šimića, što se odjednom u Splitu počinje spominjati kao nepravda. Ako je to tema, ona nema nikakve veze s Biukom. Uobičajeno je da se igrač kroz klub nameće izborniku i reprezentaciji, a ne obrnuto. Hajduk se protiv takvog klijentelizma i sâm žestoko borio. A ako nešto treba priznati Jakobušiću, koji je daleko od svih zacrtanih ciljeva, onda je to micanje kluba iz kaljuže uličnog narativa u kojem svatko može govoriti i raditi što mu odgovara i u kojem je uvijek netko drugi kriv za kaos u klubu. S polu-optužbama oko tako osjetljive stvari kao što je razvoj Stipe Biuka ne bi se smjelo izlaziti neoprezno i time vraćati Hajduk unatrag. Skrivaju li se to čelni ljudi Hajduka zbog praznog računa iza 19-godišnjeg igrača? To bi bila najveća tragedija Jakobušićeva Hajduka, najskuplje momčadi koju je klub ikad oformio.
>> Pogledajte i video: Nogometne legende oduševile djecu utakmicom
Takvih je Hajduk imao puno. Sjetite se kako su mnogi zebljesnui, bili velike nade, a onda, kada su prodani, jednostavno su nestali... Nema samo Hajduk takve, sjetite se npr. Halilovića ili Ćorića u Dinamu... Hajduk ima veliku medijsku, sudačku i navijačku podršku, no to nema veze s kvalitetom igrača i škole za mlade igrače. Kada igrač jednom dođe na tržište, tada se vidi njegova vrijednost plus sposobnost njegovih managera.