Zadar je u odnosu na Beograd tri dana ranije bio neka sasvim druga priča, baš kao što smo i očekivali. Dolazak hrvatske rukometne reprezentacije izazvao je veliko zanimanje i dojam je da bi tako bilo i da nije gost bila reprezentacija Srbije. Koja je u ovom slučaju bila ipak samo jako dobra kulisa, bez obzira na podjelu bodova u prvom dvoboju. Zapravo je odigrala bolje nego u Štark Areni kad su je malo pazili i ruski suci.
I satima prije utakmice na prilazima dvorani vidjelo se da se nešto događa, Zadrani su ulicama šetali u nacionalnim dresovima. U gradu u kojem je košarkaški klub bar nekad bio doručak, ručak i večera, u drugi plan su pali čak i neredi u Jazinama prethodne večeri kad se navijačka skupina Tornado potukla s policijom zbog sukoba s upravom KK Zadar. A tenzije su se zbog gosta očekivale na rukometu...
Krivo, bio je to porodični događaj, zabava za sve generacije, a ponajviše za one najmlađe koji su iz prvih redova bodrili naše rukometaše. A oni su i ovaj put pokazali da su odmah do srebrnih heroja nacije na tronu popularnosti u hrvatskom sportu, iako posljednjih godina rezultati nisu bajni kao nekad. Jer, u dvorani košarkaškog velikana Kreše Ćosića igrala je prošle godine i košarkaška reprezentacija, ali ozračje ni izbliza nije bilo tako pozitivno. Pa i kako bi, kad su izabranici tadašnjeg šefa stručnog stožera Ivice Skelina doživjeli vjerojatno najsramniji poraz u povijesti naše košarke – protiv Rumunjske! Nešto slično ovaj put se ni u ludilu nije moglo dogoditi, jer Hrvatska je predvođena Domagojem Duvnjakom ipak još uvijek autoritet na ovim prostorima, a najveći pljesak dobio je izbornik Lino Červar. Toga se uvijek može prisjetiti kad ga uzbude teški glagoli u medijskim napisima u vrijeme velikih natjecanja... Mjesto u povijesti mu nitko nikad neće moći oduzeti.
Hrvatska je odigrala dva različita poluvremena i pokazala širinu – u prvom je letjela na krilima krila. Štrlek, Mandić i Božić-Pavletić zabili su većinu od čak 17 golova, što s pozicije, što iz kontre, što sa sedam metara. U nastavku su doprinos dali i vanjski igrači Vranković, Mamić i Karačić. Gosti su znatno boljom igrom u nastavku izbjegli težak poraz, nalik onome na Europskom prvenstvu, kad su na otvaranju u splitskoj Spaladium areni pali s deset golova razlike.
Bila je to tada i najbolja utakmica naše reprezentacije na EP-u od kojeg se više očekivalo. Od sljedećeg, za koji smo već izborili nastup, možemo očekivati dosta. Naravno, pod uvjetom da imamo što manje ozlijeđenih. Već su neke utakmice u ovom kvalifikacijskom ciklusu pokazale da sljedeće godine ne bismo trebali gledati reprizu skandinavske strahovlade. Primjerice, svjetski prvak Danska koja je kod kuće poput mlažnjaka zgromila konkurenciju sad nije uspjela pobijediti Crnu Goru u Podgorici! Šansu za povratak u polufinale s ovim sastavom i ovim izbornikom sigurno ćemo imati, a hoćemo li je iskoristiti... Srećom, na Europskom nema Brazila.
>> Pogledajte što je Lino Červar rekao nakon pobjede nad Srbijom
Nekontrolirane i agresivne navijacke skupine se moraju dovesti u red. Ne smije se dozvoliti nikome da divlja i ugrozava ljude oko sebe, to mora prestati. Jedino ako ih HDZ ne kontrolira za tamo neke svoje potrebe, onda bi to bilo jos opasnije.