Zadranin u uredu direktora: Cibona ponovo može biti europska ljepotica

Došao je tiho ne najavljujući se kao spasitelj, no iz ovog razgovora shvatit ćete da je u uredu direktora kluba ipak zapuhao neki novi vjetar. Da vam je netko rekao da je Cibona dovela 28-godišnje zadarsko pojačanje pomislili biste da je pod Toranj stigao novi igrač, jer mnogi su zadarski košarkaši igrali za vukove, no mi ćemo vam ovdje predstaviti jednog trenutno važnijeg "igrača", novog direktora ovog trofejnog kluba koji je danas, nažalost, tek sjena velikana kakav je nekad bio. I koji već godinama hoda po rubu potpunog financijskog kraha.

Premda nema još ni trideset, i izgleda kao da je taj čas izašao iz studentskih klupa, Mauro Lukić već ima ponešto vrlo zanimljivog radnog iskustva.

- Završio sam Pravni fakultet sveučilišta u Zagrebu i nakon toga dvije godine radio u Deloitteu, a potom još dvije u Agenciji za mobilnost i programe Europske unije nakon čega sam započeo vlastiti biznis.

Još dragocjenije iskustvo je zacijelo ono koje je stekao pokrećući konzalting tvrtku (Armatus Prudentia d.o.o.) a nakon toga i start-up Creo Lab Group koja se bavi ekološkom proizvodnjom. S obzirom da se prihvatio itekako zahtjevnog posla - spašavanja Cibone od financijskog potonuća - pitali smo ga u kakvim je relacijama sa spomenutim poslovnim subjektima?

- Vlasnik sam zajedno sa suprugom. Armatus je uhodano trgovačko društvo, a za ovaj start-up smo okupili ekipu koje će ga sada plasirati globalno. Okupili smo projektni tim s iskustvom koji bi ga trebao progurati izvan hrvatskih granica.

Kako je onda iz te priče, ovaj mladi čovjek poslovnih manira, iz jedne sasvim druge priče postao direktor jednog od najpoznatijih hrvatskih sportskih klubova?

- Bila je to prilika iz vedra neba. Kada su u klubu krenuli razgovori oko novog direktora, a ja sam prije toga s klubom kratko surađivao, bio sam zamoljen da predam svoj program i našao sam se u užoj kandidaturi. A Skupština kluba je moj program prepoznala kao dugoročnu dobrobit i ja sam pristao.

I tako je Mauro postao najmlađi direktor u povijesti kluba koji se diči s dva naslova prvaka Europe i sveukupno 43 trofeja.

- U većini stvari koje sam radio u životu bio sam najmlađi jer sam većinu stvari radio ispred svojeg naraštaja.

Na činjenicu da je jedan Zadranin postao direktorom dičnog zagrebačkog purgera graknuli su neki purgeri.

- Na meni je da se Zagrepčanima i svim navijačima Cibone dokažem da sam pravi odabir za ovu dužnost i da sam čovjek koji klubu može osigurati bolju budućnost. Ne tražim bjanko podršku jer sve treba zaslužiti.

Reakcija na njegovu odluku bilo je i na jugu zemlje, u gradu u kojem je Cibona uvijek bila "crvena krpa" za tamošnje ljubitelje košarke. Stoga se konzultirao sa suprugom koja se zove Maria i s kojom je uplovio u bračnu luku samo mjesec dana prije no što će prihvatiti posao prvog operativca Cibone.

- Razgovarao sam sa suprugom i nas dvoje smo svjesni prihvatili žrtvu koja ova dužnost nosi. Ovo je institucija koja postoji 75 godina i meni je čast što sam pobijedio u utrci za ovaj ovu dužnost. Istina, to nije bio jednostavan potez jer neki ljudi u mom Zadru su mi to zamjerili no postoje sredine u kojima odrastate i gradite karakter, ali i one u kojima sazrijevate i koje vam daju priliku da iskoristite svoje vrline. A to je meni Zagreb kao grad dao prije 12 godina kada sam stigao i ja sam to odlučio iskoristiti baš kao i priliku koja je došla iz Cibone.

A ta prilika može biti i neprilika s obzirom na zatečeno stanje.

- Nakon anonimnosti mladog čovjeka koji je pokrenuo svoje poslove, koji su u kratkom roku postali uspješni, ja sam svjesno izašao iz zone komfora i odrekao se dijela privatnosti kako bih u svojim znanjem, vizijom i entuzijazmom doprinio stabilizaciji i usponu kluba na razine na kojima zaslužuje biti.

Je li Cibonin minus doista 30 milijuna kuna kao što to procjenjuje legenda kluba i bivši izvršni dopredsjednik Aco Petrović?

- S obzirom da niti jedan potez ne radim napamet, odmah po preuzimanju posla zatražio sam dubinsko snimanje da vidimo pravo stanje. Dok ne dobijem konačan rezultat neću izlaziti u javnost s nikakvom brojkom no uvjeren sam da zatečeni dug ipak nije 30 milijuna kuna. Cilj je da imamo čist start, da se nađemo na novom početku. S mojim dolaskom sve što je bilo dosad prestaje i počinje nova era koja će trajati dok imam podršku Skupštine.

Hoće li vam doista, kako to kazuje Aco, za zatvoriti ovu godinu trebati 300 tisuća eura?

- Po trenutnim prognozama toliki iznos neće biti potreban, a no dozvolite da u narednim danima dovršimo proces snimanja stanja pa ćemo moći pričati o točnim brojkama i stvarnom stanju. . Naš je fokus da do kraja godine saniramo plaće igračima i zaposlenicima i dio tekućih dugovanja.

Zacijelo je noćna mora svakog direktora da mu se dogodi da nema za plaću igrača i zaposlenika?

- To je istina. Doduše, neću reći da je noćna mora nego realan problem i zato moramo napraviti sustav zahvaljujući kojemu će klub biti samoodrživ. Da generiranjem prihoda iz vlastite imovine i poslovanja možemo podmirivati tekuće obveze i živjeti normalno. Ako nema sustava onda vlada kaos a oko nas je previše onih koji kaos znalački koriste. A sustav koji izgradite pak ne smije ovisiti o jednom čovjeku jer onda to nije sustav, baš kao što nije dobro ni da neka momčad ovisi o jednom igraču.

Budimo realni, u zagrebačkom sportu samo je NK Dinamo samoodrživ klub.

- Cilj je da i Cibona do toga dođe. Neće to ići od danas do sutra, preko noći, jer to je proces transformacije za koju vjerujemo da ju možemo postići. Nisam ja došao obećavati „sutra će biti super“ niti vjerujem da bi se sve riješilo da sada uzmemo bačvu novca i izlijemo ju u klub jer mi tako ništa dugoročno nećemo riješiti. Mi moramo uspostaviti sustav i rješavati problem po problem.

Nažalost, u tom "hranidbenom lancu", na europskoj košarkaškoj tržnici, Cibona je u donjoj polovici i njoj će kucati na vrata bogati kupci budu li zainteresirani za nekoga od klupskih dragulja.

- Jedan od mojih ciljeva je da budemo generator proizvodnje mladih igrača. A njima trebamo omogućiti takve uvjete da niti ne požele otići iz kluba u kojem će se razvijati, uz minute i vrhunski stručni rad, sve dok se ne afirmiraju i s klubom nešto ne osvoje. Nažalost, sukladno ubrzanom načinu života mnogi mladi igrači rano odlaze u inozemstvo trčeći za novcem a to su teme povezane s funkcioniranjem sportskog svijeta koji se u ovom stoljeću odveć vrti oko novca.

Nije li, u postojećem odnosu snaga, sudbina klubova s ovih prostora, pa tako i Cibone, da budu inkubatori za one bogatije i da žive od prodaje igrača?

- Sustav financiranja sporta u Hrvatskoj je takav da je klub teško postaviti na noge samo s javnim novcem pa se svi zajedno moramo boriti da nam u sport uđe privatni kapital. A njemu je pak u interesu da se taj novac oplodi, a ne da se troši nekontrolirano ili da se uhljebljuju ljudi.

Jesmo hrvatsko gospodarstvo dovoljno jako da bi bilo dovoljno privatno kapitala koliko ga sportu treba?

- Mi smo dio Europske unije pa možemo privlačiti ulagače u naš sport iz Hrvatske, ali i iz inozemstva. U ovom dijelu Europe većinom su to zemlje bivšeg socijalističkog bloka i nisu tako razvijene kao one zapadne. Kod nas ima ideja i pameti ali nam nedostaje novca da te ideje izađu na površinu i tu zapadni partneri mogu imati svoju interes u obliku marketinške vidljivosti i povrata investicija. Većina naših start-upova to radi no ja sam duboko uvjeren da će se to proširiti i na sport.

Ono što se čini dobrim za Cibonu jest što je novi direktor financijski neovisan.

- Ja doista ovaj posao nisam preuzeo zbog plaće jer imam uhodane poslove kojima se uvijek mogu vratiti. Štoviše, ja sam sebi ovdje smanjio materijalna prava. Smanjio sam direktorsku plaću, koristim privatni mobitel i najčešće i privatni automobil. Nadam se da ću s tim ustupkom ljudima dati do znanja da mi novac nije primaran i da će to biti primjer ljudima u sportu da je ovo neka vrsta javne dužnosti i da tu mora postojati jasna granica. A u Hrvatskoj često zaborave koja je to granica pa ono što je zajedničko počnu koristiti kao privatno.

Ne znamo da li je s ovim mislio i na svog prethodnika Domagoja Čavlovića no činjenica je da je novi direktor raskinuo njegov radni odnos s Cibonom i prije isteka njegova menadžerskog ugovora?

- Bivši direktor me je uputio u stanje kluba i nakon toga više nije bilo potrebe za njegovim angažmanom. Za svaki novi početak je važno da s onim što je bilo prije što prije raskrstimo i zato sam odlučio složiti novu stručnu ekipu.

Kakva je situacija sa stručnim kadrom u klubu, ponajprije sa onim glavnim? Uživaju li sportski direktor Marin Rozić i glavni trener Vladimir Jovanović direktorovo povjerenje jer ipak su to ljudi koji su svoje dužnosti počeli obavljati za prethodnog klupskog vodstva?

- Uživaju obojica, a na meni je da ja zadobijem njihovo povjerenje i da stvorim sve preduvjete da oni mogu nesmetano raditi svoj, sportski, dio priče. Rozić je legenda kluba i moj je zadatak da mu njegov posao što je više moguće olakšam a moj je cilj uključiti u rad kluba i druge bivše igrače kluba da se, kroz Skupštinu, čuje i njihov glas. A ideja je u Skupštini svoje predstavnike imaju i zaposlenici i navijači kluba i ja ću biti prvi direktor koji će provesti u klubu demokratske izbore. Na meni je da budem dobar koordinator i da ured funkcionira kao švicarski sat jer bez toga ni sportski dio neće biti uspješan.

I doista, odu li iz kluba prerano ova tri supertalenta - Prkačin, Gnjidić, Branković - niti treneru neće biti lako.

- Teško je u današnjem svijetu zadržati mlade sportaše koje kontroliraju menadžerske agencije. Oni lako polete za novcem a menadžeri za provizijom posebice ako su u pitanju klubovi koji im ne pružaju materijalne preduvjete. Moj je cilj da Cibona bude platforma za razvoj mladih igrača a to će nam biti lakše vratimo li klub u Europu, a to nam je svakako namjera. Moja ideja je da se Cibona vrati na europske staze u što skorijem roku a to će biti moguće jedino financijskom stabilnošću kluba.

U tome bi direktoru od pomoći mogao biti i novi predsjednik kluba, Mario Petrović, poduzetnik i marketinško-komunikacijski stručnjak, suosnivač i predsjednik Uprave Millenium promocije, najveće agencije za odnose s javnošću i komunikacijski menadžment u Hrvatskoj.

- Mario je izuzetan pojedinac i veselim se budućoj suradnji a jako me veseli što on dolazi iz biznisa. Ni mene ni njega nije pogurala politika i nismo došli po ničijem diktatu a kao takvi možemo se samo zahvaliti dosadašnjem predsjedniku prof. dr. sc. Mladenu Bušiću koji je odlučio povesti Cibonu u tranziciju tako da je depolitizirao strukture u klubu. A mogu reći i to da nam u prilog ide i odluka novih gradskih vlasti koje teže depolitizaciji svih struktura u zagrebačkom sportu.

Pa makar to značilo i manje novca za Cibonu iz gradske blagajne?

- Grad je odlučio srezati ukupna sredstva za sport što nije najbolja odluka jer i dosad zagrebački sportaši nisu imali koliko bi trebali. No, svaka vlast ima pravo provoditi svoje politike i mi to ne možemo promijeniti i ne preostaje nam ništa drugo nego da se snalazimo s vlastitim sredstvima. A ja doista vjerujem da Cibona za 3-4 godine može biti financijski stabilan klub i ponovo postati europska "ljepotica".

A to će postati i ako joj se vrate navijači.

- Baš tako i zato želim pozvati sve Zagrepčane i svu zainteresiranu javnost da dođu na tribine naše dvorane i da nam daju podršku jer ovi naši momci to zaslužuju. Time će pomoći klubu a time ćemo i stvoriti atmosferu povratka košarke i za zagrebačke ulice. I ne samo zagrebačke jer uvijek treba gledati i veliku, hrvatsku, sliku. Kao bivšem košarkašu moja je velika želja da nam košarka opet postane nacionalni sport, baš kao što je to danas nogomet.

Na kraju razgovora možemo samo ustvrditi da je ovaj mladi čovjek, rođen iste godine (1993) kada je ovaj novinar počeo pratiti Cibonu, pun energije i novih ideja pa nam preostaje poželjeti mu da ih doista i realizira. I da sve to, u ovoj našoj sivoj hrvatskoj stvarnosti po pitanju financiranja sporta, ne ostane samo popis lijepih želja.