Kiro Lazarov u svibnju je navršio 40 godina i jedan je od rijetkih rukometaša te dobi koji još igra na vrhunskoj razini. U novoj sezoni bit će najstariji igrač u dvije elitne skupine Lige prvaka. Igrat će i dalje za Nantes, u koji je došao 2017.
Karijeru je počeo 1995. u makedonskom Borecu iz Velesa. Potom je tri sezone nosio dres Pelistera (1997.-2000.), da bi potom došao u redove PPD Zagreba.
Iz Zagreba je otišao u Veszprem, gdje je proveo pet sezona, da bi se 2007. vratio u Zagreb igrajući u ekipi s Ivanom Balićem.
Kratku epizodu imao je u katarskom Al-Saddu, a u 30. godini potpisuje za Ciudad Real, s kojim konačno osvaja trofej koji mu nedostaje – Ligu prvaka.
U Španjolskoj se zadržao sedam godina igrajući za Ciudad, Atlético i Barcelonu odakle je 2017. otišao u Nantes.
1000+1000 golova
Na Svjetskom prvenstvu 2009. u Hrvatskoj u devet utakmica zabio je 92 gola i postavio rekord u broju pogodaka na svjetskim prvenstvima. Početkom listopada 2015. postigao je svoj tisućiti pogodak u Ligi prvaka.
Na Europskom prvenstvu u Srbiji 2012. godine postigao je tisućiti pogodak za Makedoniju. Najbolji strijelac Lige prvaka bio je 2006. godine kada je postigao 85 pogodaka, a drugi put bio je najbolji strijelac Lige prvaka dvije godine poslije.
U dresu PPD-a Zagreb postigao je 96 pogodaka, baš kao i Islanđanin Olafur Stefansson.
– Nikad nisam sanjao da ću zabiti toliko golova u Ligi prvaka. Ponosan sam na samog sebe, ali i na igrače s kojima sam igrao, na trenere koji su me vodili. Lako je govoriti o tisućitom pogotku, ali nije jednostavno to postići. Hvala Bogu, nisam imao većih ozljeda i za mene je bitno da sam uvijek imao konstantu, a takvi su sportaši rijetki. Nekad sam bolji, nekad slabiji, ali u svakoj klupskoj ili reprezentativnoj utakmici uspijem dati neki doprinos – rekao je Kiro.
Kao klinac najprije je igrao košarku, a rukomet je počeo trenirati u petom razredu. Otac mu je bio rukometaš i navukao se. Već sa 17 godina postao je makedonski reprezentativac, najmlađi u povijesti te nacionalne vrste.
Gdje god da je igrao u inozemstvu, u momčadi je imao po nekoliko hrvatskih igrača.
Tako je u Veszpremu dijelio svlačionicu s Mirkom Bašićem, Mirzom Džombom, Slavkom Golužom, Božidarom Jovićem, Vladom Šolom, Renatom Sulićem...
U Atléticu je igrao s Balićem i Gojunom, a u Barceloni s Kopljarom. U Nantesu je prvu sezonu igrao s Matulićem.
Jako se dobro sjeća prvog dolaska u Zagreb.
– Kada sam prvi put otišao iz Makedonije, nisam slučajno odabrao Zagreb. To je klub koji ima tradiciju, dres ima svoju težinu i, kad ga odjeneš, trebaš ga i poštovati. Uvijek sam govorio da je Zagreb jedan od najdražih gradova u kojima sam živio. Tu sam stekao jako puno prijatelja s kojima se i danas čujem – rekao je Kiro.
Sa samo 15 godina napustili ste rodno mjesto Sveti Nikole?
– Da, najteže mi je bilo na početku, kad sam potpisao četverogodišnji ugovor i preselio se iz rodnog Svetog Nikole, gradića s dvadesetak tisuća stanovnika, koji je 70 kilometara udaljen od Skoplja, u Bitolu. Naime, moj otac Blagoje, koji je bio profesionalni rukometaš, procijenio je da ću u tamošnjem klubu najbolje napredovati, a meni se svaki dan u prvih nekoliko mjeseci činio dugim poput vječnosti. Doslovce sam, kao ročnici u vojsci, svaki dan računao koliko mi je ostalo do kraja. Poslije sam se naviknuo i bilo mi je lakše, pogotovo kad sam kao 19-godišnjak prvi put stigao u Zagreb – istaknuo je.
Sin dobio ime po djedu
Otac je odigrao bitnu ulogu u vašoj karijeri?
– Moj je otac bio rukometaš i najzaslužniji je što sam se i ja počeo baviti tim sportom. Odmalena me vodio sa sobom na gostovanja, za mene se stalno tražilo mjesto u autobusu, tako da sam s njim proputovao cijelu zemlju – kaže Kiro, koji danas živi u skladnoj obitelji – ima sina Blagoja i kćer Lanu.
– U Makedoniji je tradicija da sin dobije djedovo ime. Moj se djed zvao Kiril kao i ja, a moj sin Blagoje zove se po svom djedu, odnosno mom ocu. Supruga je kćeri odabrala ime Lana jer joj se jako sviđalo. Blagoje ima 14 godina i pomalo trenira rukomet u Nantesu, dok Lana ima 12 godina i trenira sportsku gimnastiku. Blagoje se rodio u Skoplju, a Lana u Zagrebu – kaže Kiro.
Igrat ćete još za makedonsku reprezentaciju?
– Pa kad već igram za Nantes, rekao sam da ću se odazvati i u reprezentaciju – rekao je Kiro.
U Nantesu imate ugovor na još jednu godinu. Je li to kraj ili?
– Mislim da je to kraj. Nema više smisla. Ostat ću u sportu kao trener. Tko zna, možda ću za deset godina sjediti na klupi PPD-a Zagreb, kluba koji mi je zaista dao puno u rukometnoj karijeri – zaključio je Kiro Lazarov.