Od onog dana kada je Bandić poklonio klub svom ortaku i zemljaku...

Po nekima je nastao 1908. (HŠK Zagreb), po drugima 1919. (ŠK Plamen, kasnije ŠK Zagreb), ali kako god bilo, NK Zagreb, kako se danas službeno zove klub iz Kranjčevićeve ulice, bio je jedna od perjanica zagrebačkog nogometa. No, danas ga nema u Prvoj hrvatskoj ligi, čak ni u drugoj, pa ni u trećoj, nego tek u četvrtoj ligi, Središte Zagreb, podskupina A. Toliko nisko da ga ni HNS ne prati na svojoj službenoj stranici.

Drže rekord Maksimira

No ni u toj konkurenciji Zagreb nije pri vrhu, nego je tek šesti, a ispred njega su Dinamo iz Odranskog Obreža, Golubovec, Mladost iz Zaboka, Brezovica i Prečko. A samo prije 20-ak godina, u sezoni 2001./02. "pjesnici" su pod vodstvom legendarnog Zlatka Kranjčara (dok je najbolji strijelac bio Ivica Olić) osvojili naslov hrvatskog prvaka, postavši tako prvi klub koji je prekinuo dominaciju Dinama i Hajduka... Kranjčevićeva je tih godina bila dupkom puna, sad u njoj igraju neki drugi klubovi, a Zagreba nema.

To očito propadanje kluba iz ulice pjesnika teško pada bivšim zagrebašima, a sada su Zagrebovi veterani odlučili nešto i poduzeti. Pa su za početak napisali pismo predsjedniku Skupštine Grada Zagreba Jošku Klisoviću. Požalili su se na Zagrebova dugogodišnjeg nedodirljivog gazdu (od 2004.) Dražena Medića koji je uzurpirao svu vlast i degradirao taj klub u svakom pogledu. Pismo koje su potpisali Zlatko Dračić, predsjednik Veterana NK Zagreb, i Dragan Milanović, predsjednik Nadzornog odbora Veterana, počinje ovim riječima:

"NK Zagreb je najtužnija i najtragičnija sportska priča. Od onog dana kada je Milan Bandić poklonio Klub svom ortaku i zemljaku na jednoj od upriličenih skupština (uz pomoć svog vjernog suradnika Vidoja Buluma, op. a.), kada je predsjednik kluba NK Zagreb iz Ine koja je bila sponzor kluba (Mladen Proštenik, op. a.) napustio klub, počela je tragična farsa koja od 2004. traje do danas.

Dražen Medić je zapravo sve: vlasnik, predsjednik, trener, menadžer, uprava, nadzorni odbor, a od Grada je godinama dobivao podršku jer se nitko nije usudio pitati postoji li u Kranjčevićevoj uprava, Izvršni odbor, odgovorne osobe. Odgovorne za jedan zločin. Kako to da je Ured za opću upravu Grada Zagreba žmirio i nikad ništa nije utvrdio u klubu, financiranju i osobi (Medić) kojoj je na tri godine bio zabranjen rad u sportu, a on vlada i sad kao trener i predsjednik, a svi znaju da druga sportska tijela uopće ne postoje..."

U nastavku Dračić i Milanović podsjećaju na kronologiju degradacije kluba:

"NK Zagreb je jedan od najstarijih i najpoznatijih sportskih kolektiva koji nosi ime grada i s ponosom je nosio grb grada koji je i promijenjen, nitko ne zna zašto. Ovaj klub drži rekord stadiona u Maksimiru po broju gledatelja: 19. srpnja 1973. godine protiv NK Osijeka (kvalifikacije za tadašnju Prvu ligu, op. a.) bilo je 64.138 ljudi, od čega je 25.000 njih bilo iz Osijeka. NK Zagreb je iz zagrebačke zone za tri godine ušao u Prvu jugoslavensku ligu, u Hrvatskoj je osvojio naslov prvaka, igrao u Europi i sad se srozao do nestanka i čak izgubio pravo da igra u Kranjčevićevoj ulici.

Napomenimo da su u NK Zagreb u isto vrijeme bila angažirana trojica najvećih strijelaca svih vremena: Dražan Jerković, Joško Skoblar i Zlatko Dračić."

Na kraju prvi ljudi Zagrebovih veterana preciziraju što konkretno traže od nove gradske vlasti:

Veterani traže pomoć Grada

"Mi veterani NK Zagreba molimo i tražimo da gradske službe konačno utvrde što se dogodilo s klubom, zašto je propao, kakva je financijska situacija i drugo, sve s ciljem da pokušamo vratiti klub tamo gdje mu je mjesto... Nadamo se i vjerujemo da ćete nas u tome istinski podržati!"