Središnji milanski trg, popularna Piazza del Duomo, u znaku je košarke zbog završnog turnira Eurolige pa smo ga preimenovali u Piazza del Basket.
Ispod spomenika kralju Vittoriju Emmanueleu II prostire se Armanijev košarkaški teren, ali i štand jednog od sponzora Eurolige te natkriti košarkaški teren na kojem su se loptale košarkaške legende i umirovljene nogometne veličine. Činile su to zajedno s građanima Milana, sa štićenicima dobrotvornih organizacija odnosno potrebitim građanima i djecom pod geslom “One Team” – svi smo jednaki.
Od euroligaških košarkaških legenda na teren su istrčali Teo Papaloukas, Saša Đorđević, Antonello Riva i Ricardo Pittis, a pojačao ih je i Goran Dragić iz Phoenix Sunsa, košarkaš koji je u NBA ligi proglašen igračem koji je ove sezone najviše napredovao:
– Uživam, poveo sam i suprugu. Već mjesec dana vidam rane od sezone, slobodan sam pa sam se odazvao. Uostalom, nikad nisam bio na Final Fouru Eurolige.
Dragići prva braća u NBA-u
Hoće li se Goran odazvati izborniku Juriju Zdovcu za SP u Španjolskoj?
– Ne bih o tome govorio prije nego što razgovaram s izbornikom i čelnicima saveza. Moj brat Zoran igrat će.
Hoće li Dragići postati prva braća iz zemalja nastalih raspadom SFRJ koja će zajedno igrati u NBA?
– To ovisi o njemu. Iza njega je dobra sezonu u Malagi i čini mi se da je spreman za više. Ima četiri-pet ponuda da igra u ljetnoj NBA ligi.
S potrebitima su se loptala i po dvojica bivših igrača Milana i Intera. Najmanje talenta za košarku iskazao je Riccardo Ferri, a osim Danielea Massara i Giuseppea Bergomija, tu je bio i Stefanio Eranio kojeg smo pitali o vremenu kada je u Milanu dijelio svlačionicu sa Zvonimirom Bobanom.
– Igrali smo zajedno pet sezona, od 1992. do 1997., i rekao bih da je to bilo najbolje razdoblje kluba, tada je Milan bio najbolja momčad Europe.
O hrvatskom suigraču sipao je komplimente.
– Osim što je bio tehnički potkovan, Boban je bio i vrlo snažan fizički i psihički. Nažalost, u prvo vrijeme Capello ga je vidio na drugoj poziciji od one koja mu je najbolje odgovarala, a to je više naprijed. Tu je stvarao razliku.
Sale Nacionale
Milanom je oduševljen bio i Aleksandar Đorđević, svojedobno košarkaš Milana. Srpskog izbornika su u trenu okružili srpski novinari. “Sale Nacionale” se nije mogao odlučiti za koga će navijati (igrao je i za Real i za Barcelonu), ali je zato izabrao najdražeg igrača:
– Volim gledati Sergija Rodrigueza. Nisam u životu vidio da netko tako igra. A ulazi u igru s klupe! Sposobnost da prihvati takvu ulogu znak je njegove veličine.
Kova navijao za Tomića: Žao mi je što za finala imam svoju utakmicu
Mateo Kovačić, veznjak milanskog Intera, košarkaški je poklonik pa je zato i došao jučer u Fan Zonu na središnjem milanskom trgu Duomo.
- Volim košarku, gledao sam neke euroligaške utakmice Milana, a i s prijateljima znam otići na hakl. Planirao sam gledati oba euroligaška polufinala i žalim što u nedjelju neću moći gledati finale jer imam svoju utakmicu u Veroni.
Mateo je u euroligaškim polufinalima navijao za Barcelonu i Makabi iz jednostavnog razloga što ti klubovi imaju Hrvate u svom sastavu.
- Od svih hrvatskih košarkaša najbolji mi je Tomić, a i drago mi je čuti da Hrvatska ima tako velik talent kao što je Šarić.
Mateo će vrlo brzo za Hrvatsku jer slijedi reprezentativno okupljanje za “brazilsku misiju”. Imat će samo jedan dan odmora. Je li mu to premalo?
- Za Hrvatsku dajem sve. Mi smo dobra klapa i jedva čekamo ova reprezentativna okupljanja.
Na odlasku morao se slikati s nizom navijača. Kako je biti zvijezda u usponu u gradu kao što je Milano?
- Nisam ja toliko popularan da se ne mogu prošetati gradom, no činjenica je da autograme i slikanja ne mogu izbjeći.