Zajecovom pobjedom vraćena je vjera u građanski, pošteni, gospodski, purgerski Dinamo

U knjizi Dinamovo proljeće Zvonimira Milčeca stoji jedna izjava Velimira Zajeca koja tako suštinski opisuje što je to Dinamo i zašto su u nedjelju mnogi Dinamovci plakali od sreće nakon što je plava ikona osvojila predsjedničke izbore. Milčec je u proljeće 1982. Zajeca pitao: "Što za tebe znači biti dinamovac, Zeko?". A dobio je sljedeći odgovor: "Pripadnost - intimna, ne formalna. Način razmišljanja. I ljubav, premda to zvuči malo pateticno, ali je tak. Otkad sam počel mislit, bil sam Dinamovac, otkad za sebe znam. I svi su moji oduvijek bili dinamovci. I tata, i mama, i sestra, i zena. I svi ženini. I moja mala Tena."

Riječi su to koje najbolje opisuju ne samo Zeku, već i svakog pravog dinamovca, riječi su to na koje će svaki pravi navijač protrnuti, kao što je protrnuo i kada je gledao kako Zajecovi skupštinari nakon pobjede doslovno plaču. Naravno, od sreće. Dečki koji su iznijeli posljednju dionicu u borbi za demokratizaciju Dinama izgledali su kao mladi, zaigrani klinci kojima je Dinamo važniji od života. Među njima ima uglednih financijaša, poduzetnika, IT-evaca, bankara, profesora, odvjetnika, ali oni su prije svega isto što i mnogi od nas, pravi dinamovci. Kao što su i Bad Blue Boysi, koji su, unatoč glupostima koje su znali raditi, esencija zagrebačkog Dinama. Uostalom, prvi su od svih upozorovali na diktaturu i krađu Zdravka Mamića, čovjeka koji je uspio Dinamo otuđiti od navijača.

I zato je ova pobjeda i njihova, jednako kao što je i Darija Šimića, Tome Šokote, Igora Bišćana, Silvija Marića, dečkiju koji su prije 10 godina stali nasuprot Mamića, u vremenu kada je to izgledala potpuna ludost, ne samo hrabrost. Iznijeli su neviđeno veliki teret i Sanjin i Juraj, ali i još mnogi koji su u ovom vraćanju dinama navijačima sudjelovali godinama. Svi nabrojani bili su dio mozaika koji je sada konačno složen, a Dinamo je, nakon svega, opet postao demokratski kčlub, odnosno vraćen je navijačima i svojim članovima.

VEZANI ČLANCI:

I zato se jednostavno nije smjelo dogoditi da na izborima novi mandat osvoji Mirko Barišić. Jer Barišićev reizbor značio bi da je demokratizacija Dinama bila samo floksula, najobičnija laž u koju se, s figom u džepu, on sam kleo. A ustvari mu je jedini cilj bio zadržavanje moći u Dinamu, moći koju je imao posljednje 24 godine. Ciceron je davno rekao: "Što je imperija bliža padu, to su odluke sve luđe." A baš su posljednje Barišićeve odluke bile sve luđe i luđe. Odbio je iz Dinama otići kao gospodin, sam je izabrao put u kojem je u nedjelju u 13.30 sati iz Dinama otišao potpuno razočaran, blijed u licu, bijesan i nemoćan... No, Barišić je prošlost, a Dinamova su budućnost Zajec i uspješni ljudi kojima se okružio. Pred njima je puno posla, neće im biti lako, iskakat će iz ormara i brojni kosturi prethodina iz ormara, koje će trebati počistiti, no najvažniji korak je napravljen.

Zajecovom pobjedom na izborima vraćena je vjera u građanski, pošteni, gospodski, purgerski Dinamo, temelji su stvoreni, a na dečkima je da sada zavuču rukave i počnu raditi. Zajecovo iskustvo upravljanja sigurno će im dobro doći, vjerujemo da će u najkraćem mogućem roku dovesti i sportskog direktora, kojeg zbog suludih ideja nije bilo psoljenje dvije godine.
Gospon Zajec i dečki, imate najveću moguću odgovornost, ali uvjeren sam da imate i kapaciteta za učiniti Dinamo boljim, na ponos svih navijača. I na ponos naše djece kojima ćemo, uz vašu pomoć, prenositi ljubav prema plavoj boji.