I zato pomalo zavidim ovom naraštaju da može igrati EP pred svojim navijačima. To je jedinstvena prilika koja se rijetko ponavlja i znam da su i oni sretni zbog toga.
Na početku sam možda i žalio što se prvenstvo neće održati u Areni, ali sad vidim da je i na Savi stvoren krasan objekt i izvrstan ambijent. I doista, bilo bi lijepo kad bi te tribine mogle ostati, iako znam da neće. No, mi mladostaši ponosni smo na činjenicu da se prvenstvo održava na Savi, u prostoru za koji nas vežu mnoge uspomene.
Nadam se samo da se taj sjajan ugođaj neće razvodniti i da će on iz utakmice u utakmicu biti sve bolji. Vjerujem da će i naši igrači biti sve uspješniji. Hrvatska, otkako ju je preuzeo Rudić, na svim natjecanjima raste u formi pa očekujem da će tako biti i ovaj put.
Osobno čak i ne mislim da je neka velika prednost biti prvi u skupini. Ako se igra dobro, onda nije loše u jednom dahu, bez prekida od četiri dana, odigrati prvenstvo do kraja. Ako se igra slabije, onda ta četiri dana uoči polufinala mogu dobro doći. Bez obzira na izvrsne rezultate Italije, i dalje mislim da će se medalje dijeliti između zemalja bivše Jugoslavije – Hrvatske, Srbije i C. Gore – i Mađarske.