Premda je njegova prorijeđena momčad te večeri protiv Olimpije igrala jako loše, trener Makabija Žan Tabak bio je prilično smiren. Kako li se samo uspijevao suzdržati od erupcije nezadovoljstva?
– Nema smisla da svojim nerviranjem stvaram još veću nervozu. Kad mislim da je potrebno podivljati, učinit ću i to.
A podivljao je kasnije u svlačionici, nakon poraza od Olimpije, no bilo je to u motivacijskom kontekstu. Čekajući ga u hodniku, u društvu dvojice tajnih agenata koji su vjerna pratnja izraelskog kluba, čuli smo kako viče “glavu gore, ne želim da gledate u pod jer smo još uvijek u igri da idemo dalje”.
– Stalno igramo bez 3-4 ozlijeđena igrača i dok ih ne vratimo, nema smisla psihički ubijati igrače. Igra nam ne funkcionira i na tome moramo raditi.
Živim pod pritiskom
Vidjevši da je u svlačionicu dvaput ulazio i predsjednik kluba Mizrahi, brzo smo shvatili pod kakvim pritiskom Tabak živi.
– Kada netko odluči biti trener, u startu mora znati da će se morati nositi s pritiskom, ali i da će ga ljudi mjeriti po posljednjoj utakmici. Takve stvari morate uzeti zdravo za gotovo. Osim toga, vrlo je bitno izolirati se od vanjskog pritiska jer može utjecati na to da odluke donosite emotivno, a ne hladne glave.
U Izraelu mu u tome pomaže to što ne zna hebrejski pa ne čita i ne razumije što se govori.
– Ne čitam ni španjolske ni hrvatske sportske stranice, a nema me ni na društvenim mrežama. Pročitam tu i tamo dnevnopolitičke novosti.
Izraelski novinari rekli su nam da je Tabak doveden kao netko tko bi tek mogao biti vrhunski trener.
– Makabi je poznat po tome da je i s desetim proračunom u košarkaškoj Europi osvajao naslove, jer su njegovi ljudi znali prepoznati nadolazeće igračke ili trenerske talente. Nekad pogode, nekad ne, no s obzirom na kapacitete, do svih tih velikih rezultata nikad ne bi došli da su kupovali samo gotov proizvod.
Vujo me upozorava na zamke
Da Tabak ne bi olako izgorio u takvom grotlu ambicija i sportskih strasti brine se sportski direktor Makabija Nikola Vujčić.
– Dragocjeno je imati uza se osobnog prijatelja, nekoga tko vam može ukazati na zamke i zagonetke u klubu.
U Tabakovim rukama trenutačno je najveći dragulj hrvatske košarke Dragan Bender (18). Kako se taj mladac razvija?
– Premda je po razumijevanju igre dosta ispred svoga godišta, psihički je još dijete. Nije dovoljno sazrio i na tome treba raditi.
Hrvatska košarkaška javnost u Benderu vidi novog Kukoča. Ima li doista sličnosti?
– U stasavanju nema. Dok su Toni i Dražen bili produkt jednog sustava, današnji nadareni klinci često su obiteljski proizvod, nameću se na osobno guranje, improvizaciju i talent. Kod nas se rađaju talenti kao i prije 20-30 godina, no više nemaju iste uvjete i to im otežava da isplivaju.
Ima li Tabak uvjete da bude izbornik reprezentacije?
– Nemojte me uvoditi u to. Osim što sam vezan uz klub, ima puno trenera koji tu ulogu više zaslužuju, ja se još trenerski razvijam. Repeša ima rezutate i iskustvo, a tu su i trenerske veličine Perasović i Spahija. Nadam se samo da je prošlo vrijeme kada su se izbornici birali po ključu.
mogu svi osim repese da nebi tko mislio da sam nacionalist ne -nego jednostavno pokusavao je vec nekolika puta a uspio nije nista