Zašto ćemo i kako u Brazilu pobijediti i Kamerun i Meksiko

Dan uoči početka Svjetskog nogometnog prvenstva, na molbu glavnog urednika Večernjeg lista Gorana Ogurlića, napisao sam i u ovom dnevnom listu objavio esej „Niko Kovač i sportska sreća jedine su nepoznanice na našem putu do osmine finala“:

„Jednadžbu ne/uspjeha“ naše reprezentacije u Brazilu sveo sam na četiri poznanice i dvije nepoznanice.

Koristeći se rezultatima istraživanja znanstvenika različitih struka i poziva koji se bave izučavanjem „pobjedničkog gena“ velikih sportaša i sportskih momčadi – biologa, genetičara, mozgoslova, sportskih liječnika, sportskih psihologa, kineziologa, kemičara, dijetetičara i inih – branio sam hipotezu da u prilog našem uspjehu u zahtjevnoj i privilegiranoj Skupini A (u kojoj su nam protivnici: domaćin Brazil kojem je, logikom vlastitog interesa, Fifa sklona te Kamerun i Meksiko), govore četiri poznanice, četiri pobjednička čimbenika: (1) kvaliteta igrača i momčadi, (2) duh momčadskog jedinstva, sloge i snage, (3) pravi kapetan momčadi i (4) fantastična i fanatična navijačka potpora.

Dva čimbenika proglasio sam nepoznanicama: (1) izborničku vještinu (znanje, mudrost, taktičke i strategijske vrline, pa i lukavstvo i karizmu) Nike Kovača i (2) SPORTSKU SREĆU.

Naša utakmica protiv Brazila (izgubili smo je 3:1) pokazala je da sam uglavnom bio u pravu, ali i da sam napravio doista veliku pogrešku kad sam smatrao da se uloga suca u nogometnoj igri može podvesti pod čimbenik „SREĆA“.

Duhovne vježbe

Naime, prema općem sudu nogometnog svijeta, a našu je utakmicu s Brazilom gledalo oko dvije milijarde ljudi diljem svijeta, japanski sudac Yuichi Nishimura bio je KLJUČNI „igrač“ u tom velikom nogometnom meču: jer nam je svirao nepostojeći jedanaesterac, a počinio je – pokazali su brojni nogometni znalci – još niz sitnijih i krupnijih sudačkih „zločina“ na našu i nogometnu štetu: zbog namjernog udarca laktom u vrat Luke Modrića nije isključio najveću zvijezdu i ključnog igrača Brazila Neymara; poništio nam je gol zbog navodnog faula Ivice Olića nad brazilskim golmanom; nije svirao očiti prekršaj nad Rakitićem nakon kojeg je Neymar zabio gol itd.

Vrlo duhovit crtić o Velikoj „japanskoj“ nogometnoj pljački Hrvatske na Youtubeu do trenutka kad ovaj rukopis šaljem uredništvu Večernjaka pogledan je čak 1,800.050 puta: https://www.youtube.com/watch?v=bQx8rPSvgzk.

Velika sudačka nepravda i na njezinu tragu stečena naklonost i simpatije nogometnog i sportskog svijeta „maloj Hrvatskoj“ moraju biti velik izazov i prilika – cijelom stručnom vodstvu reprezentacije, posebice Niki Kovaču, ali i svakom igraču i cijelom timu – da tu neospornu sudačku nepravdu pretvore u dodatnu motivaciju za pobjede u dvije preostale utakmice.

Na očitu, unaprijed planiranu, „japansku“ sudačku otimačinu Niko Kovač nije reagirao kao klasični Hrvat – pokunjeno, podanički, odmahivanjem ruke, šutnjom i pognutom glavom – već je, kao samosvjesni, ljutiti, prkosni i PONOSNI Hrvat-Europljanin vrlo jasno kazao: „Vidio sam na ponovljenoj snimci što se dogodilo. Ako je to penal, idemo igrati košarku. To je otimačina! Dečki se bore, trude, odrade pripreme i onda dođe sudac koji nije dostojan razine ovakve utakmice. Mi pričamo o respektu, kojeg nije bilo prema mojoj ekipi. Inače ne napadam suce, ali ovo moram reći. Sramota. Situacija je bila da su postojala dva pravila, jedno za Brazilce, a jedno za nas. Nisu postojala ista pravila. Nije to bilo samo zbog pritiska Scolarija. Ali ovako suđenje nije bilo pošteno!”

Dakle, iako je doista velika šteta što u stručnom timu Nike Kovača nema, koliko je meni i javnosti poznato, stručnjaka i praktičara onog što se naziva „mentalnim treningom“ ili, hrvatski kazano, „duhovnim vježbanjem“, njegove riječi pružaju nam nadu da vrlo dobro zna kako se nositi sa sportskom nepravdom i kako vlastitom timu vratiti vjeru u vlastitu vrijednost, ali i volju za natjecanjem i pobjedom u preostale dvije utakmice prednatjecanja u Skupini A.

Jer kako piše Joey W. Bilotta, utemeljitelj međunarodne nogometne akademije EduKick, Inc., “Nogomet je u jednakoj mjeri duhovna (mentalna) kao i fizička igra. Ako igrači imaju najbolje fizičke predispozicije i najbolji nogometni trening, sve je to bezvrijedno ako se slome pod pritiskom ili ako imaju neke duhovne, osjećajne ili životne probleme izvan nogometa koji se vrzmaju njihovim glavama tijekom igre”.

Način na koji je Niko Kovač reagirao na sudačku pljačku stoljeća – štiteći i slaveći vlastite igrače i jasno dajući svjetskoj nogometnoj javnosti i Fifi do znanja da ne pristaje na filozofiju sportske pljačke u ime „viših“ interesa, zadržavanja domaćina što duže u turniru – pokazatelj je njegove vodstvene sposobnosti i odvažnosti.

Nakon što je cijeli nogometni svijet – uz iznimku izbornika domaćina Luiza Felipea Scolarija i predsjednika Fife Seppa Blattera – prihvatio kao istinitu tvrdnju Nike Kovača da smo pokradeni, može se očekivati da ćemo bar u sljedeća dva susreta imati pošteno suđenje, a to je važan čimbenik smirenosti našega nacionalnog tima.

Da je Niko Kovač dobar psiholog (zanat je učio kod slavnog učitelja i gurua intuitivne motivacije Miroslava Ćire Blaževića, ali i kod majstora rokerske motivacije Slavena Bilića), pokazao je tijekom vikenda, kad je igračima dao slobodan dan, uz jasnu poruku da ga trebaju iskoristiti kako bi utakmicu s Brazilom i suđenje na njoj POTPUNO izbacili iz glave. 

Bilo kako bilo, jedna od dvije preostale, potencijalno epske, nogometne bitke Hrvatske odigrat će se na doista čudesnom, čarobnom, nadajmo se pobjedničkom „hrvatskom“ mjestu: na rubu amazonske prašume, tamo gdje se Rio Grande (u prijevodu velika rijeka) ulijeva u Amazonu.

Tropska klima

Susret počinje točno u ponoć po hrvatskom vremenu, 18. lipnja 2014., u Areni Amazona, u gradu Manausu u kojem je, podsjeća me stariji sin Bartol, „operirao“ Mister No, glavni junak istoimenog pustolovnog talijanskog stripa tekstopisca Sergija Bonellija i crtača Galliena Ferrija.

U gradu Manausu vlada tropska klima, a monsunske kiše donose i ostavljaju visoku vlažnost zraka i visoke temperature.

Da bi pobijedila Kamerun, Hrvatska u amazonskoj prašumi mora ostaviti po strani svijest o sudačkoj nepravdi i uz TIMSKO nogometno znanje, vještinu i umjetnost, mora pokazati i DUHOVNU i EMOCIONALNU čvrstoću, punu koncentraciju i POBJEDNIČKI DUH.

Nema razloga da ne vjerujemo kako ćemo se s ruba Amazonske prašume vratiti kao – POBJEDNICI!

Nakon toga, mi ćemo početi s velikom nadom i ufanjem razmišljati o Meksiku, a Niko Kovač i njegov tim, siguran sam, znat će pronaći put – strategiju, taktike, igrače i igru – kako ga pobijediti.

>> Hrvatski igrači će protiv Kameruna izgubiti po tri litre tekućine za sat vremena

>> Modrić će vjerojatno igrati protiv Kameruna, igrači odbijaju davati izjave