Ako je Mamić, još kad je birao Jurčića ili Čačića, eliminirao karizmu kao ključni kriterij za Dinamovu klupu, onda jedino trener Slavena Belupa Željko Kopić u ovom trenutku ispunjava sve uvjete maksimirskoga natječaja.
Prvi je kriterij, dakako, već odavno apsolviran: Kopić uživa golemi Mamićev respekt i sama činjenica da je kod njega već jednom bio na intervjuu za posao govori da će ga prestižna fotelja dočekati kad-tad. Kad-tad, ali zašto ne sad, kada je trenutak zapravo idealan?
Dakle, što to ima Kopić, a drugi, mislimo na Bugarina, Talijane i razne avanturiste koji se spominju oko Dinama, nemaju?
Argument da je premlad ne pije vodu. Ima 39 godina i već 120 prvoligaških utakmica na klupi, u četiri kluba. Nema trofej? A jesu li ga imali Jurčević, Jurčić ili Čačić kad su preuzimali plave? Ako hoćete, Kopić je s malim Slavenom igrao u finalu Kupa i držao Dinamo u šahu do 77. minute.
Nije nevažno ni da je Kopić s 39 godina već “iskusnjara” koja je u trenerskoj karijeri prošla sve: od pionira, juniora, treće, četvrte i druge lige. I svuda je ostavio trag.
Provjereno vrijedan, fanatik svoje profesije, danonoćno zaokupljen nogometom. I tu je Kopićevu vrlinu Mamić davno prepoznao.
A ova će mu se još više svidjeti: Kopić će kao odani vojnik kluba poštovati i njegove strateške ciljeve. Tako je u posljednjih godinu dana Slaven Belupo, forsirajući svoje dragulje, na transferima Brleka, Crepulje, Jambora i Ejupija inkasirao gotovo dva milijuna eura. Sva četvorica afirmirani su i transferirani u Kopićevoj eri. A rezultat nije trpio.
Zgodni detalji su i da je Kopić kao igrač prošao Dinamovu školu, sve do juniora, a kao trener ima recept za – Rijeku. U prošloj sezoni u četiri utakmice Prve HNL nijednom nije izgubio od Keka, a u Kupu ga je deklasirao 3:0.
Kopić ima sve, a opet možda nema ništa. Nedostaje mu onaj ključni poguranac, netko iz kruga najbližih Mamićevih frendova. Nema talent za guranje, nametanje, lobiranje. Ima kičmu. I to mu je najveći uteg u toj utrci.