I dok u teniskim parovima bilježimo jednu od najboljih sezona – Mektić i Pavić osvojili su Wimbledon, Dodig sa Slovakom Polašekom Australian Open, a dvije olimpijske medalje (Mektić s Pavićem i Dodig s Čilićem) povijesni su doseg – nastupi naših tenisača i tenisačica u pojedinačnoj konkurenciji ukazuju na nikad goru godinu. Baš im nije išlo, gotovo nikome, a pogotovo ovima iz vrha, Marinu Čiliću, Borni Ćoriću i Ivi Karloviću u muškoj te Petri Martić, Donni Vekić i Ani Konjuh u ženskoj konkurenciji.
Ipak, kad na temelju ovogodišnjih ostvarenja u prvih devet mjeseci kreiramo poredak naših po uspješnosti, možemo vidjeti da nije svima bilo jednako loše. Ima tu zrnca ohrabrenja ili barem naznaka da bi u budućnosti, do kraja ove i sljedeće godine, moglo biti bolje, uspješnije. No jedno je sigurno: nitko od naših nije ozbiljan kandidat za nastup na završnom Mastersu koji se ove godine održava u Torinu (za muške) i u Guadalajari (za ženske). Marin Čilić još dijelom može biti zadovoljan sezonom jer je osim olimpijskoga srebra u parovima (s Dodigom), osvojio i turnir u Stuttgartu (na travi), prvi nakon Queen’sa 2018. Ima osim toga i polufinala Singapura i Estorila, a najviše plasirani tenisač kojega je pobijedio bio je 14. na listi, Denis Šapovalov u Stuttgartu. Borna Ćorić ove je godine platio danak ozljedi ramena koju još do kraja nije sanirao. Zbog toga nije igrao još od ožujka, a upitno je kad će se vratiti na teren. U ta nepuna tri mjeseca prije ozljede bio je inače prilično dobar (četvrtfinale Melbournea i polufinale Rotterdama), najavljivao je jednu od najboljih sezona, ali ozljeda mu nije dala da se razmaše. Tako da se lako može dogoditi da na završnom turniru Davisova kupa naša vrsta bude oslabljena njegovim neigranjem, a u singlu bi uz Čilića igrali Gojo ili Serdarušić. Par Mektić/Pavić dotad će valjda ponovno proraditi...
Ozljeda (koljeno) u velikoj je mjeri omela i Donnu Vekić koja zbog toga nije igrala od veljače do svibnja, no istina je da se Osječanka nakon povratka na teren nije vratila prethodnom ritmu (osmina finala Australian Opena) i u nastavku je sezone postigla samo osam pobjeda. Ana Konjuh vraća se nakon brojnih operacija lakta, trenutačno je iza Čilića najuspješnija od naših (a ima najviše pobjeda – 27, Čilić 22), ali i taj njezin povratak nije pravocrtan. Petra Martić je zadnjih mjeseci u velikoj krizi te je od posljednjih 14 mečeva izgubila čak 10. Brojni eksperimenti s trenerima (Zaniewska, Bok pa Schiavone) u tome joj nisu pomogli.
Nadam se da Cilicu dobro ide barem u braku kad je vec ovako potonuo na teniskim terenima otkad se ozenio! Ponekad imam osjecaj da on s nestrpljenjem ocekuje svoj poraz na turniru, tako da se moze sto prije vratiti doma! Steta za Corica, bas kad sam pomislio da bi mogao do Top 10, i poceti osvajati i neke jace turnire, on se ozlijedio i ne igra vec mjesecima. Ne znam sto se dogadja s Petrom Martic, mislim da nije ostvarila karijeru kakvu je mogla i trebala. Ana Konjuh se dugo mucila s ozljedama, "bezbroj" operacija, nadam se da je sanirala to sto ju je mucilo, ako je zdravlje posluzi ona jos uvijek moze mnogo napraviti, mozda cak uci i u elitno drustvo Top 10. Domet Donne Vekic je otprilike Top 50, u najboljem slucaju Top 30, cini mi se ponekad da je njoj mnogo vazniji njen izgled nego njena igra... Ono sto me brine je to sto nema nikog u dobi od 15-ak godina tko odskace od drugih i obecava. Ili mozda i ima samo ja ne znam za njih?