Junak velike pobjede

Zbog imena svi misle da sam iz Italije, ali nisam

Zbog imena svi misle da sam iz Italije, ali nisam
08.10.2020.
u 16:02
- Našice su malen grad poput Poreča i za nekoliko dana već znaš gdje je što. Momčad me dobro prihvatila, a ima i nekoliko igrača koji su moja generacija - kaže Pribetić
Pogledaj originalni članak

Gianfranco Pribetić (20) bio je jedan od junaka velike pobjede rukometaša Nexea u uzvratnome susretu kvalifikacija za ulazak u Europsku ligu protiv španjolskog Iruna (29:24).

U Našice došao prošle godine, kao jedan od najboljih mladih kružnih igrača Hrvatske. Kao mali trenirao je nogomet i rukomet.

– Bio sam nogometni vratar u Jadranu iz Poreča. U 12. godini morao sam se odlučiti između ta dva sporta. Odlučio sam se za rukomet jer se tu više trči. A ja sam imao malo viška kilograma pa sam ih se tako htio riješiti.

I jeste li uspjeli?

– Mogao bih još koji kilogram skinuti, ali zadovoljan sam. Mi pivoti ipak moramo biti malo jači, zar ne?

Vaš bratić Simon Sluga u djetinjstvu se odlučio za nogomet.

– Da, eto on je uspio napraviti veliku karijeru. Sad je u Lutonu, počeo je braniti. S njim sam stalno u kontaktu. Tko zna, da sam ostao u nogometu, sad bismo možda jedan drugome bili velika konkurencija.

Ime Gianfranco vuče na Italiju?

– Ah, svi misle da imam nešto talijansko u sebi. Ali uopće nije tako. Nitko od naše obitelji nema nikakve veze s Italijom. Ime sam dobio po ocu koji se također zove Gianfranco. Da sam dobio ime po djedu, zvao bih se Petar.

Kada se nađete tata i vi zajedno u nekom društvu i netko vikne “Gianfranco!” tko se prvi odazove?

– Nitko nas ne zove po punom imenu, nego po nadimku. Mene zovu Gianni, a tatu Đons – istaknuo je.

U rukometu je od prvog treninga bio kružni napadač. Ima i svoje idole.

– Da, od naših to je Šipić, a od stranaca Juan Aguinagalde. Kad smo izvukli Irun, bio sam strašno uzbuđen što ću ga upoznati, igrati protiv njega. Htio sam se poslije susreta u Našicama fotografirati s Julanom, ali jako je brzo otišao s parketa – rekao je Pribetić.

Trener vam je nakon pobjede dao čak četiri dana slobodno?

– Odmah sam otišao u Poreč da se malo odmorim, vidim s prijateljima.

U Poreču ste stalno igrali do odlaska u Našice. Kako ste se snašli u Slavoniji?

– Ma, odlično! Našice su malen grad poput Poreča i za nekoliko dana već znaš gdje je što. Momčad me dobro prihvatila, a ima i nekoliko igrača koji su moja generacija, poput Milete, Bakića, Jaganjca. 

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.