Te večeri nije bilo ponosnijih šibenskih roditelja od Liborija i Nade Nakić, niti je bilo sretnije sestre od Ene. Pobjednik tricaškog natjecanja na hrvatskoj All-Star utakmici postao je 14-godišnji Toni Nakić (190 cm), što je senzacija kakvu je teško pronaći u cijelom košarkaškom svijetu.
Samo da se ne osramotim
Kako je to sve izgledalo u koži golobradog pobjednika koji se nije prepao situacije i pozornice?
- Nakon što sam prijepodne prošao kvalifikacije, navečer mi je najvažnije bilo da se ne osramotim. Do ubačene prve trice navijanje publike bilo mi je pritisak, a kada je počelo ulaziti to mi je bio vjetar u leđa. Čak su i suparnici navijali za mene.
Je li Toni slavio pobjedu?
- Odmah sam otišao kući jer me čekala lektira. Morao sam se vratiti u stvarnost.
Kako je pak bilo njegovim roditeljima u trenucima kada je cijela dvorana navijala za njega? Taj osjećaj podijelio je s nama Tonijev otac Liborij:
- Bilo je to nešto posebno i nema novca kojim to možete platiti. Naše zadovoljstvo prešlo je u pravu euforiju.
Kad je tata počeo vjerovati da njegov sin može pobijediti pored šutera kakvi su Blassingame i Bašić?
- Gledam svaku njegovu utakmicu i nije mi iznenađenje kada pogodi 10 trica, no nisam ni pomislio da može pobijediti. Kada su trice počele ulaziti pomislio sam da se može nositi i s ostalima, a tek u “pripetavanju” s Bašićem pomislio sam da bi bilo odlično kada bi pobijedio. I dogodilo se.
Ponosni su bili i ljudi Škole košarke Dražen Petrović koja je na All-Staru imala čak četiri polaznika. Bivše Bilana, Šarića i Junakovića i sadašnjeg Nakića, za kojeg alfa i omega produktivne škole Josip Milaković Joto kaže:
- Rezultat nas ne zanima, želimo razvijati djecu, pa su Šarić i Junaković već s 13 i pol godina igrali u B-ligi, a takav je sada slučaj i s Nakićem koji igra u tri lige - kadetskoj, juniorskoj i seniorskoj. Forsiramo ga kao razigravača. Toni je veliki potencijal, voli raditi, pristojan je, daje sve od sebe na svakom treningu i u svakoj utakmici i jako je dobar učenik.
Toni je gimnazijalac, ide u prvi razred, a u cijeloj osnovnoj školi imao je samo jednu četvorku. I njemu i njegovim roditeljima škola je sada važnija od sportske karijere pa nije napustio Šibenik.
- Bio sam na probi u Ciboni i prošao sam, no bio sam premlad za odvajanje od roditelja - priznao je Toni.
Nisam lud za NBA ligom
No, doći će i taj dan. Za koji hrvatski klub bi volio igrati ako to nije Šibenik?
- Cibona mi je malo draža od ostalih.
Za razliku od većine košarkaških vršnjaka, on ne sanja o igranju u NBA ligi.
- Radije bih igrao u Euroligi, u njoj se traži više znanja. NBA košarka je više snagatorska.
Zbog potreba igračkog razvoja ima i dodatne treninge, a treneri od njega traže da igra na mjestu razigravača.
- Jednog dana više bih volio biti branič šuter. Otac mi je napravio koš u Mirlović Zagori, kod djeda i bake, pa preko ljeta ondje šutiram po dva-tri sata.
Kad Šibenčanina pitate za košarkaški uzor, odgovor se zna:
- Dražen Petrović prije svih. U Europi mi se najviše sviđa Navarro, a u NBA ligi Wade i Curry.
>> Sjever pobijedio Jug, 14-godišnji Nakić pobjednik u tricama