U ozbiljnoj zemlji Mamić ne bi bio u nogometu, niti bi Šuker bio predsjednik

Stipe Pletikosa je navlačio štucne pa namještao rukavice dok je s tribina grmjelo “HNS, pederi, nogomet ste sjebali”, vidio da mu Dario Šimić prilazi te mu rukom spustio loptu. Kapetan je najprije popravio šiške, pogledao šulja li se negdje Kecbaia, kad je odahnuo ne vidjevši Gruzijca u blizini, loptu je gurnuo na bok Mariju Staniću. Centarfor u juniorskim i na početku seniorskih dana, poslije libero, pa bek vatrenih, a danas sasvim pristojan novinar vidio je da mu iza leđa dolazi Luka Modrić, najbolji vezni u svemiru i okolici. Mario se uspijeva namjestiti i centrirati loptu na koju tradicionalno kasni Dejan Lovren, jer je kasnio i vlak iz Osijeka. Sve to koristi Goran Vlaović, koji je morao izvesti lastavicu kako bi loptu uspio glavom uputiti u okvir gola. Pogodio je školski, sredinom čela i lopta je poletjela...

Tko to zapravo želi bolji i pošteniji nogomet? Na to anketno pitanje proteklog tjedna dobili smo odgovor. Dakle, 83% ljudi voljelo bi vidjeti Darija Šimića na mjestu Šukerova nasljednika. Naime, toliki postotak u ovoj državi smatra da je Davor Šuker predsjednik kojeg više ne želi na pragu njegova trećeg mandata iako je reprezentacija ponovo izborila plasman na Svjetskom prvenstvu. Narod želi promjenu jer je Šuker, koliko god bio omiljen kao Zlatna kopačka, nakon svih ovih godina postao omražen. Jer ušao je u Mamićev vagon koji je vozio po kolosijeku kojem su tračnice, poput onih Samoborčekovih, zarasle u korov i zastale tamo na Oranicama, pa i u Remetincu. No još uvijek on apsolutno drži sve u svojim rukama. To je HNS koji je ustrojen i funkcionira prema jednopartijskom modelu. A njega nisu ovi ljudi smislili, nego su ga samo prepisali iz nekih davnih vremena. Jednopartijski sustav objeručke će prihvatiti i okorjela sportska desnica, samo kako bi obgrlila i zadržala tu slatku vlast.

Podloga u politici

Županijski savezi pod apsolutnom su kontrolom jer baš svaki član Izvršnog odbora HNS-a i šef u županijskom savezu koji podržava vladajući model nema za nogomet dobre namjere. To su sitne duše, koje će se prodati za jedan put na SP, kamo vode žene i ljubavnice te uživaju u maksimalnom VIP tretmanu. Samo paze na svoju funkciju, za nogomet im se baš fućka. Oni su zapravo i krucijalne figure u opstanku ove garniture. Ucjena i prijetnja, svojevrsni reket, to je model kako je vladao HNS godinama unazad. A da ona ima podlogu i u politici svih ovih 27 godina, naravno, sugerira podatak da u HNS-u zapravo sjede kadrovi regrutirani u vladajućoj političkoj opciji. I ne mislim ovdje reći da su svi isti kao gazda i predsjednik, ali njihova potpora njima je dokaz da im tu ništa ne smeta. I ne gajim iluziju da bi netko napustio savez samo zato što predsjednik HNS-a toliko gorljivo podržava, a zapravo služi čovjeku koji optužen za jednu od najvećih nogometnih korupcijskih afera u našoj povijesti. I dok čekamo samilost pravosuđa koje nedvojbeno kalkulira u cijelom ovom procesu, HNS ulazi sa svojim mastermindom. Koji je savršeno posložio da je taj isti savez zapravo svih ovih godina samo servis jednom klubu.

Što Šimić boyse čeka na putu prema foteljama u HNS-u, doznali su samo dan nakon što su obznanili svoju namjeru. Požurio se legendarni centarfor momčadi “Gad Junajted” (teško da postoji bolji opis naše nogometne organizacije posljednja dva i pol desetljeća) te sazvao izbornu skupštinu HNS-a za 22. prosinca 2017. Samo nekoliko dana nakon što su odlučili da će izborna skupština biti do travnja. U cijelu utakmicu uključio se i sam državni vrh. Naime, samo nekoliko sati nakon poraza protiv Finske i velikog upitnika hoće li Hrvatska igrati na SP-u postojala je inicijativa da “elitne postrojbe” ulete u HNS i sve očiste do temelja.

Mediji su kao nikad prije, rekao bih, unisono tražili krivca za sve u predsjedniku Davoru Šukeru. I samo se čekao kijevski krah pa da se izborna skupština odigra pod hitno. No Dalić je spasio Šukera pobjedom protiv Ukrajine, kasnije i plasmanom na SP te mu na neki način udahnuo novi predsjednički život. I tako su očito saveznici mislili da će za vrijeme adventa živjeti mirno i spokojno i polagano raditi novu strategiju. Jer HNS budućnosti neće moći biti na Mamićevim leđima, a vladajućoj stranci pak odgovara da većina Izvršnog odbora ostane u ovom sastavu s vlastitim kadrom. Zna prvi čovjek Vlade koliko je nogomet važan ovom narodu, svjestan je i da ima ogromno glasačko tijelo tamo iza Male Kapele. Znano je da Šuker već dulje vrijeme nije po ukusu predsjednice i premijera, ali u svakom slučaju ovdje će se jako dugo kalkulirati.

No onda su se pojavili Šimić boysi (Šimić, Pletikosa, Vlaović i Stanić) koji su pokupili simpatije puka kojem je već dosta ovakvog okruženja oko našeg nogometa. No Šimić i njegovi sljedbenici bi za savjet zapravo trebali nazvati Igora Štimca. Taj splitski fakin bio je pred pobjedom u borbi s Davorom Šukerom za predsjedničku fotelju, ali mu je na kraju ta pobjeda ukradena. No recept zna. A to je da protiv Mamića ne možeš igrati na finjaka, već treba “uklizavati dvjema nogama”. No to nije stil ove vatrene četvorke.

Sve je to uozbiljilo Davora Šukera i njegove suradnike da ćemo rasplet ove, po meni predvidive utakmice, ipak dobiti u predvečerje Badnjaka. U svakoj ozbiljnoj zemlji Mamić odavno ne bi bio u nogometu, niti bi ga mogao voditi iz sjene, a Šuker ne bi bio predsjednik.

Kad je iz druge ‘kace’

Ni jedan Zvonimir Boban, čovjek od povjerenja šefa Fife Giannija Infantina, koji je krenuo u obračun s nagomilanim kriminalom i korupcijom u svjetskoj nogometnoj organizaciji, ne bi mogao postati šefom HNS-a. Jer ne pristaje na političke kompromise, jer je iskren i nije ničiji igrač, nije po šmeku vladajuće partije. Bilo je nekoliko ideja i signala i ovog HNS-a da im se Zvone priključi, ali kapetan vatrenih nije iz iste “kace”.

Ostao sam vam dužan opisati kako je završila akcija naših proslavljenih vatrenih.

Sssss... resko je putanja lopte odzvanjala u zlokobnoj tišini, a onda je, umjesto u mrežu, odletjela u vratnicu, odbila se u gol-aut. Na semaforu je ostalo rezultat Šimić boysi – Gad Junajted 0:1. Vlaović se ustaje, tetura, vid mu se magli, traži preostalu trojku koja se raspršila. Jedan kuha kavu, drugi iznajmljuje apartmane na moru, a treći na portalu kucka sljedeću rečenicu: “Koje su anomalije u nogometu. Sitni osobni interesi. Svatko se ponaša kao lokalni šerif, skrivajući se iza kvalifikacijskih uspjeha nogometne reprezentacije.” E moj Stana, u tome i jest bit. Ove zečeve nećete istjerati iz šume. Lovokradice su to.