Mamić: Lagao sam da moj sin nije radio s Dinamom. A što sam mogao?

Zdravko Mamić po tko zna koji put danas se obratio javnosti na konferenciji za medije održanoj u Maksimiru. Zdravko Mamić konferenciju je najavio i u prosincu, ali ju je odmah odgodio iz nepoznatih razloga. Danas je, eto, pričao dva sata.

– Pozdrav svima, ovo će biti malo neobična konferencija, trajat će malo dulje, Zapravo, jedna ispravka na početku, ovo nije moja istina, ovo je jedina istina, počeo je Zdravko Mamić, a onda krenuo od samog početka – od svog rođenja. Prepričao je svoje djetinjstvo, kako je krenuo s nogometom te kako je došao u Zagreb.

– Rođen sam 1959. godine u Bjelovaru, gradu rukometa i keksića. Ja sam imao tranzistor kada je Bjelovar bio rukometno najjači, televizore crno-bijele imali su tada samo bogati. Sjećam se kako smo svi išli u zadrugu gledati televiziju. Nije me sram reći vam da sam ja zimi bos igrao nogomet, nisam imao mogućnosti živjeti kao danas naša djeca. Stalno sam igrao bos nogomet. Primijetio me trener Rajko Flak i odveo na probu u Dinamo zajedno s mojim bratom Stojkom. Moj brat Zoran se rodio 1971. u Zagrebu, znači 47 godina ja se nisam maknuo iz Maksimira.

– Mogu vam reći da sam ja kao igrač bio izuzetno borben, bio sam najborbeniji igrač Dinama u povijesti! Moja braća, Zoran i Stojko, i ja bili smo najbolji igrači svojih generacija, ali smo sva trojica istjerana iz Dinama. A mene je to obilježilo, od tada sam luđački htio u Dinamo.

– Onda je došla 1982. godina, titula. Nikad nešto takvo nije viđeno na ovim prostorima. Četiri milijuna Hrvata u Hrvatskoj i četiri milijuna Hrvata u inozemstvu, svi su bili Dinamo. Svi su marširali za Ćirom i igračima. Bez obzira na to jesu li inače bili navijači Dinama, Hajduka ili Rijeke. To je bilo prvi put nakon 25 godina da je Dinamo prvi. Pomrsili smo mnogima planove.

Mamić je tada i prepričao nekoliko anegdota u kojima je istaknuo kako je bio veliki navijač koji je čak i znao voditi navijanje na tribini te kako je zbog Dinama dobivao batine.

– Ja sam isto bio Bad Blue Boys, znao sam voditi navijanje. Sjećam se utakmice kad me šef policije pretukao gotovo do smrti. Sjećam se da sam u Banjoj Luci, kada su naši navijači izbačeni sa stadiona, organizirao prijevoz i hranu za sve navijače da se vrate u Zagreb. Sjećam se i kako sam u Novom Sadu trčao preko cijelog terena da bih obranio navijače od policije.

– Sjećam se i da sam 1992. doveo Ćiru, njega se zove kad je klub u krizi. Sa svojim prijateljima doveo sam ga, a on je odmah osvojio naslov. Slijedi privatizacija Dinama, Ćiro i ja postali smo vlasnici, a završilo je kako je završilo. Tada sam kao suvlasnik napustio Dinamo, razočaran stanjem, a posebno zbog toga što nisam uspio vratiti ime Dinamo.

– Tuđmanu sam na jednom sastanku u lice rekao da svi želimo promijeniti ime u Dinamo. Bio je tamo Ćiro i mnogi drugi, mi smo unaprijed dogovorili da ćemo reći predsjedniku da želimo povratak imena, ali oni su se svi prepali i predomislili kad ih je Tuđman upitao o toj temi. Urlao je na mene, ali ja sam mu rekao ono što navijači žele. Kasnije je 2002. on bio u teškom stanju, a Pukanić, Židak, tadašnji predsjednik kluba Canjuga i ja smo dogovorili vraćanje imena Dinamo. Ja sam zaslužan za povratak imena. Uz pomoć svojih prijatelja, ali ja sam za to zaslužan!

– Od Dinama su tada ruke digli baš svi, a ja sam se tu istaknuo i nagovorio gospodina Barišića, najboljeg i najpoštenijeg gospodarstvenika, da podmetne leđa za Dinamo.

– Godine 2010. dolazi na vlast SDP, premijer Milanović i njegov ministar Jovanović kreću u ''isušivanje močvare''. Tada počinje moj pakao i pakao hrvatskog nogometa. Ja sam to izdržao pet godina dok me nisu spremili u zatvor.

– I tako smo došli do danas kada sam ja na sudu. Optužnica kaže da sam preko transfera izvukao stotine milijuna iz Dinama. Oni kao da nikad nisu čuli za dogovore između klubova i igrača pri podjeli odštete, a to rade svi klubovi – i Hajduk i Osijek i Rijeka... Navodio sam vam ranije primjere iz Dinama, a sada je isto napravio Hajduk s Vlašićem. Dao mu je dio odštete, ali je napravio odličan posao. Tako je bilo u Hajduku i s Kalinićem, Kranjčarom... Od toga Hrvatskoj nije uplaćena ni lipa poreza.

– Dario Šimić dobio je pet milijuna maraka na račun u inozemstvo, Boban 13 milijuna dolara, Prosinečki koji me proklinje po medijima dobio je šest milijuna maraka. Zašto šutite? I svi ostali šute!

– Ne mogu ja biti u zatvoru, a Modrić i Lovren na slobodi ako sam ja kriv. Pa nisam valjda sam prebacio novac, nego su i oni. Ali naravno da nismo nikako krivi. Sad ću vam otkriti ekskluzivu: Modrić je u USKOK ušetao u pratnji odvjetnika Radića. Sve je vrijeme pokraj njega sjedio odvjetnik Radić. To se dosad nikad nije dogodilo. Svi bi svjedoci rado u USKOK išli u pratnji odvjetnika, ali to nije bio slučaj. A uz Modrića je bio Davor Radić iz Splita..."

– Imate 82 svjedoka optužbe i svi su svjedočili u moju korist. Nijedan vještak još nije svjedočio protiv mene. A oni sada vide da im ne ide u željenom smjeru i podižu postupak protiv Modrića, punice i Lovrena... Tko je taj monstrum? Tko je taj birokrat koji maltretira tog Modrića, tog Lovrena. Pitam našu vlast tko je taj koji maltretira hrvatske heroje da ih optužuje za lažno svjedočenje? Upozoravam te činovnike da neće imati mira. Ne u smislu prijetnji nego jer su to napravili Modriću i Lovrenu. Da onaj opskurni The Sun objavljuje da se Lovren pojavljuje na svjedočenju u Hrvatskoj. Kakvi smo mi to ljudi? Sram nas može biti...Od premijera, predsjednice, Vlade, Sabora tražim da se prekine farsa koja se radi Lovrenu i Modriću. Time se sramoti hrvatska država...

– Dragi prijatelji. Ovdje vidite 217 ugovora koje je Dinamo napravio od 2004. godine do danas. Svi su napravljeni po istom modelu. Zašto je 29 ugovora koje su napravili moj sin i njegovi prijatelji kazneno djelo, a zašto su svi ostali čisti? Kako ćete opravdati to da ste selektivno radili?

Posljednja istraga? Tvrde da je sam podizao novac s Dinamovih računa izvan Hrvatske. To je razlog zašto se ja danas nalazim pred vama. U vrijeme kad oni kažu da sam ja od 2004. do 2007. neovlašteno raspolagao sredstvima Dinama, ja sam vam pričao u kakvom je stanju naš klub bio. Nije postojao... Ja sam zbog opasnosti da Dinamo izgubi status kluba počeo posuđivati te novce i posudio 83 milijuna kuna. U bankama sam desetke milijuna eura podigao za Dinamo, ali dajući garanciju kroz imovinu svoje obitelji. Toliko sam bio lud za Dinamom. Nismo mogli dobiti euro kredita, ali ja sam davao novac.

– Zašto se u Dinamu ne procesuira pljačka u privatizaciji? Oni stečajevi na kojima se opljačkala Hrvatska. Što sam ja Bin Laden, jesam li vođa ISIL-a? Pustite me da živim i da radim i neka mi sud sudi po hrvatskim zakonima. Samo to tražim. I ja želim život. Imam pravo tražiti pravo na život i na pravično suđenje. Nemojte mi suditi politički i kroz političke spletke. A dok oni to ne presude, ja sam potpuno nevin čovjek. Ja sam otvorio na tisuće radnih mjesta..  Dajte mi život! Pustite me da živim! Imam obitelj, pustite me. Nevin sam dok me ne osude. 

– Ja sam najsiromašniji čovjek u Europi s obzirom na količinu novca koja je prošla kroz moje ruke. Sve sam potrošio za Dinamo, prijatelje i u humanitarne svrhe.

– Mogao bih pričati još satima, ali ću završiti. Molim one koji odlučuju da mi omoguće da se opet smijem, da budem čovjek. Da puste ljude u pravosuđu da rade svoj posao. Svim sucima koji rade na mom slučaju prijeti se ucjenjuje. Ja to znam...

Mamić je na novinarsko pitanje vezano uz to kako je skrivao da njegov sin radi s Dinamom odgovorio:

– Lagao sam. Što sam mogao reći tada kad je krenula Jovanovićeva kampanja protiv mene? Mogao sam samo reći da ne radi. Sinovi svih ostalih mogu raditi normalno, ali vlast je napravila sve da moj sin ne može raditi u Hrvatskoj. Radi u Švicarskoj i BiH, njima plaća porez. Naravno da on ima firmu u Švicarskoj jer mu Zakon o sportu brani da radi u Hrvatskoj.