Dinamo je osnovan 1945. godine, premda je taj klub zapravo nasljednik slavnog Građanskog koji je rođen 1911. godine. Bilo je to u vrijeme kada su državu vodili drugovi. Ljudi koji su vodili Dinamo od 1945. do 1990. tom su klubu zapravo davali jedan zagrebački, građanski, a opet gospodski štih.
U tih 45 godina Dinamo je bio pobjednik Kupa velesajamskih gradova, tih šezdesetih godina klub kojeg su se smrtno bojali Barcelona, Juventus, Liverpool. Bilo je to doba kada je trener bio tretiran kao gospodin, uz nogometaše bio najvažnija osoba u klubu.
Imao je taj Dinamo i Šibla i Vrhovca kao velike i pamtljive predsjednike, ali u to vrijeme Dinamov navijač znao je samo tko je trener i koja je idealna jedanaestorka voljenog kluba, nisu se opterećivali time tko je predsjednik.
Šibl i Vrhovec ipak nedostižni
S poštovanjem ću napisati imena Bukovija, Antolkovića, Čajkovskog, Jazbinšeka, Zebeca, Horvata, Tomislava Ivića, Dalmatinca s kraljevskom karijerom. Bili su tu i velikani poput Vlatka Markovića i Josipa Skoblara, namjerno sam za kraj ostavio posebnog – Miroslava Ćiru Blaževića.
Donio je u Maksimirsku 128 opjevani naslov prvaka iz 1982. godine, prometnuo se u jednog od najvećih trenera u povijesti posebnog kluba. No, na prijelazu vremena, promjene političkog poretka u "plave dvore" dovele su jednog vagabunda iz Sesveta. Bio mu je otac koji je sina učio da zaboravi na zagrebački "kisdihand", da je život "lažnjak, finta i lakat u pravom trenutku". Naučio ga je da je novac najveća vrijednost.
Kada je 2002. godine zagospodario Maksimirskom 128, najprije onako pomalo stidljivo gurajući Barišića u prvi plan, Mamić je pomislio da će jednog dana postati Šibl ili Vrhovec. Da će Dinamo vratiti u 60-e, napraviti europski pomak. U ovih devet godina na plavoj klupi sjedili su Ilija Lončarević, Marijan Vlak, Miroslav Ćiro Blažević, Nikola Jurčević, Đuro Bago, Nenad Gračan, Zvjezdan Cvetković, Josip Kuže, Branko Ivanković, Zvonimir Soldo, Krunoslav Jurčić, Velimir Zajec i Vahid Halilhodžić.
Ima tu i imena pred kojima doista vrijedi nakrenuti škrlak. No, nažalost, svi su oni u nekom trenutku postali taoci jedne ambicije.
Zdravko Mamić izgradio je najstabilniji klub na ovim balkanskim prostorima. Stvorio je moćnu momčad, mnogo je talentiranih igrača pronašao i afirmirao, pa potom i na njima zaradio za Dinamo. Modrić, Ćorluka, Dudu, Vukojević, Lovren, a na tom je putu i Vrsaljko, o kojem se priča na svim nogometnim seminarima ovog svijeta.
Znao je pogoditi i sa strancima – Koch, Sammir, Cufre, Tonel, a ima i velikog saveznika u splitskom Hajduku. Od kojeg je ostala stvarna stogodišnja povijest, fanatični pristaše i nedorasli nogometni djelatnici.
Svi protiv Dinamova gazde
Mamić budnim okom prati i kontrolira sve što se događa u HNS-u, čitaj: u sudačkoj organizaciji, te je postao najvažniji čovjek hrvatskoga nogometa.
Što je tražio od trenera? Proljeće u Europi i prosperitet za igrače koji su njemu najzanimljiviji. Kolega Siniša Kovačić u trećem Dnevniku HRT-a pitao je Vahida Halilhodžića: jeste li bili potpuno autonomni u sastavljanju prve jedanaestorice?
– Da, ja sam sastavljao momčad, da bi vrlo brzo popustio:
– Bilo je izvjesnih sugestija od gazde, znali smo o tome katkad razgovarati, ali ja bih na kraju donio konačnu odluku.
S većinom trenera rastao se na poprilično ružan način, no svi su (pre)trpjeli njegove vulgarne ispade jer nisu imali dovoljno jaku kralježnicu. Svojim je ponašanjem tako definitivno Dinamo pretvorio u kuću u kojoj nema tragova Šibla i Vrhovca, a nažalost nema ni velikana kao što su bili Bukovi, Zebec, Čajkovski, Antolković koji ipak s Mamićem ne bi mogli izdržati ni pet minuta.
Klubu je leđa okrenuo BBB, sve je manje i običnog puka, a ni sponzori se ne žele vezati uz klub koji vodi čovjek koji protiv sebe ima glas naroda, a to je najgore što mu se moglo dogoditi.
Za Zdravka Mamića, gledajući sve ove godine, ‘najbolji nogometni trener zapravo je mrtav trener’. Jer, koliko ih god plaćao, s njima nije imao sreće. Privremeni Dinamov strateg zove se Marijo Tot. Riječ tot u prijevodu s njemačkog na hrvatski znači – mrtav. Taj nije imao sreće čak ni s prezimenom...
pište radije o krađi u Križevcima sinoć suci izbacili Dubravu Sramotno suđenje uložili financije na suce evo malo vijesti o sinoćnjoj krađi u Križevcima Križevčani su izveli 45 slobodnih bacanja na ovoj utakmici, a od Dubravinih 19, jedanaest je dosuđeno na Dariju Šariću. Konačnih 84:70 za domaćine najveća je prednost ijedne ekipe u ovom susretu.