Zdravko Mamić: Spustio sam se zbog igrača, a ne sudaca

Neuobičajeno je mirno bilo maksimirsko jutro poslije prve finalne kup-utakmice sa Slavenom Belupom. Momčad je u osami u Čatežu, iz Slovenije će izravno doći u Kranjčevićevu na subotnju utakmicu sa Zagrebom. - Pobijedili smo s 1:0 i doista smo korak do osvajanja dvostruke krune. Pa kako čovjek onda ne bi bio zadovoljan - mirno je pričao Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić.

Spust iz svečane lože
No, nije bio baš tako miran tijekom utakmice. Čak je u 71. minuti napravio nešto nesvakidašnje, neuobičajeno - iz svečane se lože spustio do terena, zadržao se nekoliko minuta između kabine četvrtog suca i Dinamove klupe,  izmijenio je nekoliko rečenica s četvrtim sucem Ivanom Novakom i svojim bratom Zoranom (predstavnik na klupi), te se vratio u ložu.

Što ste uopće radili kraj terena? Jeste li se spustili zbog suđenja ili...?
- Ne, suđenje s tim nema nikakve veze - rekao je Mamić i nastavio:

- Spustio sam se kako bih sugerirao našoj klupi potpunu ofenzivu do kraja utakmice, pa tada je bilo 0:0, trebao nam je taj gol, publika nas je nosila! Usput sam došao do četvrtog suca Ivana Novaka i ispričao mu se što sam uopće došao dolje. Ne znam je li me Novak uopće registrirao.
Morao sam doći dolje

Što ste rekli bratu?
- Ovo što i vama! Da prenese treneru i svim igračima moju želju za stalnim napadima do kraja dvoboja! Učinilo mi se da to moram učiniti, nisam mogao nikoga poslati, niti ih zvati mobitelom, nego sam se osobno spustio dolje. Znam da su to neki drukčije protumačili, ali što im ja mogu.
Može li trener taj vaš dolazak protumačiti kao miješanje u njegov posao?

- Ne! Ja sam vojskovođa i prvi operativac kluba, imam pravo na sve! A onaj tko želi narušiti naše ozračje, osuđen je na neuspjeh. Jer, takvo jedinstvo kakvo postoji između trenera Branka Ivankovića, mog brata Zorana i mene, još nikad nije viđeno u Maksimiru. Tri smo tijela, ali jedna duša, nadopunjavamo se i za Dinamovo smo dobro spremni učiniti baš sve - kaže Mamić.