Zdravko Mamić posvetio je podosta pažnje hrvatskom pravosuđu i njegovim akterima posljednjih dana. Konkretnije, postao je aktivan nakon 15. ožujka i pravomoćne presude za izvlačenje novca iz Dinama.
Ono što je bila javna tajna potvrdilo se sudskim čekićem i u konačnici ne bi ništa previše promijenilo. Mamić bi i dalje bio u udobnosti svog bosanskohercegovačkog utočišta, odgovorni u Dinamu i dalje bi negirali da je klub oštećen tim postupcima pa bi u konačnici profitirala tek državna blagajna.
Ali, najmoćniji čovjek hrvatskog nogometa odlučio se iz svog "bunkera" krenuti u posljednju bitku pa otkriti ono što je u velikoj mjeri također javna tajna. Ne bira metode i usput prokazuje mentalni sklop svojih istomišljenika. U situaciji kad drugog izlaza nema, odlučio je javno napasti suce za koje navodno ima saznanja da su činili nemoralne, nezakonite i štetne radnje.
Primjerice, razotkriva poruke s desetak godina starog mobitela Nokia C2. Gdje su te poruke bile toliki niz godina? Gdje su bili svi ti navodni dokazi o radnjama otprije pet, šest ili osam godina o raznim sucima, odvjetnicima, političarima, javnim osobama? Jasno, u ladici. Spremni za posebne prigode, a ova svakako to jest. Za osuđenika koji se ne može vratiti prijašnjem životu.
Naime, ako bi Mamić dokazao da su oni koji ga pravomoćno osuđuju nečasni, korumpirani i pristrani, cijela bi presuda mogla pasti, samoprozvani Batman vratio bi se u Hrvatsku, a njegovi zaštitnici u BiH mogli bi mirnije spavati jer ih ne bi mučila savjest što u svojim odajama dobrovoljno čuvaju bjegunca.
Što god se dogodilo, što god netko mislio, neke stvari su nakon cijele ove predstave jasne - Zdravko Mamić zna odvojiti dobro od lošeg. Jasno to prokazuje. Jasno daje do znanja da sve zna otprije, ali je prešućivao. Jer mu je odgovaralo. Sustav mu je išao na ruku i zato je šutio. Svjesno.
Svejedno, ljudi mu čestitaju i bodre ga, što se vidi ispod njegovih Facebook objava. Naravno, istina je da ljudi neskriveno likuju što smatraju da Mamić za sobom povlači tzv. hobotnicu, no u tom naslađivanju ne treba zaboraviti ono očito. Zdravko Mamić pravomoćno je osuđen za razna nedjela, već kod nepravomoćne presude pobjegao je iz Hrvatske kako bi propustio direktno se suočiti s problemima. To nije potez heroja. Niti je herojski potez čekati pravomoćnost presude prije kretanja u akcije ove vrste. Svakako, Zdravko Mamić nije zviždač.
– Zviždač je osoba koja javno upozorava na ilegalne aktivnosti kao što su korupcija, nedolično ponašanje, kršenje zakona ili zlouporaba ovlasti od strane moćnih pojedinaca. Uglavnom se opisuje kao akcija hrabrih pojedinaca koji iz moralnih razloga unatoč riziku za vlastitu karijeru odlučuju javno progovoriti o nezakonitim ili neetičkim ponašanjima nadređenih osoba – stoji u definiciji ovog pojma.
Edward Snowden imao je cijeli život pred sobom prije no što je upozorio na nečasne radnje američke Nacionalne agencije za sigurnost (NSA) i osudio se na život u Rusiji do smrti. Ili dok Rusi ne izgube interes štititi ga, kao što su Ekvadorci to izgubili u slučaju Juliana Assangea, još jednog zviždača čiji motivi nisu bili spasiti sebe iz sigurne daljine. Baš suprotno.
Postoje i hrvatski primjeri. Damir Mihanović, Ankica Lepej, Srećko Sladoljev, Jasmina Jovev, Vesna Balenović... Cijena njihovih postupaka bili su otkazi, omalovažavanje, ugrožavanje životne egzistencije, zdravlja, psihe... To su zviždači, oni kojima savjest sugerira da otkriju što znaju a da iz toga ne mogu izvući korist, čak i pod cijenu osobne žrtve.
Zdravko Mamić nije zviždač. On je od prvog dana svjestan nedjela kojima je svjedočio, svjestan je koliko su štetna, svjestan je problema u sustavu i svjesno ih je štitio pa samim time i svjesno sudjelovao u njima. Za svoju korist spreman je pod vlak gurnuti i nekadašnje saveznike, kumove, Modrića, Lovrena, Dinamo u koji se zaklinjao, što je također potvrdio u istupima. Ne samo ovih dana nego svih ovih godina.
Možda je u globalu korisno da cijeli taj problematični sustav povuče za sobom, no svakako nije korisno tretirati ga kao heroja ili reformatora. Moguće je pretjerano ga tretirati kao kukavicu s obzirom na to da se odlučio žestoko zamjeriti ljudima koji imaju određenu moć.
Stoga, možda pitanje iz naslova uopće ne nudi odgovor. Možda je preciznije reći – Zdravko Mamić je oportunist. Ništa više ili manje.
Mamić je Mamić, ali pravosuđe... e to je tek kriminalno društvo.