Partik i Anton Lončarić

Želja je približiti se Sinkovićima i veslati s njima četverac

08.09.2020.
u 17:12
vjesni su dečki da su oni još daleko od Valenta i Martina. I da uparivanja dva bratska tandema neće doći, kao što kaže trener Nikola Bralić, sve dok ta posada ne bude imala potencijal za neku od velikih medalja
Pogledaj originalni članak

Na mlađeseniorskom Prvenstvu Europe u Düsseldorfu (U-23), 20-godišnji Partik i Anton Lončarić osvojili su svoju šestu medalju s velikih međunarodnih natjecanja. Ovaj put, u dvojcu bez, od njih su bili brži samo aktualni svjetski i europski prvaci Rumunji Ciobica i Lehaci.

Široj domaćoj sportskoj javnosti osječki blizanci najavili su prije tri godine kada su postali svjetski juniorski prvaci, a 2018. i juniorski prvaci Europe.

– Mi se želimo dokazivati i sa svakog velikog natjecanja vratiti s nekim od odličja – javio nam se Patrik iz zračne luke u Düsseldorfu ovlastivši nas da sve što on, kao “glasnogovornik” ovog para, možemo tretirati kao da je rekao i njegov brat blizanac.

Inače, složna braća svjesna su da ih s prelaskom u seniorsko veslanje čeka razdoblje i bez međunarodnih odličja.

Upisali smo ekonomiju

– Mlađeseniorsko veslanje agresivnije je nego juniorsko, no i dalje je to niža razina od seniorskog veslanja pa predstavlja dobar prijelaz. Tu se najčešće natječemo s onima koji su još studenti.

A Lončarići su upisali i studij.

– Obojica smo upisala ekonomiju u Osijeku. S obzirom na to da je teško uklopiti studij sa sportom koji od vas traži puno treninga, priprema, putovanja i odsutnosti, moramo biti zahvalni našim profesorima i dekanu koji nam izlaze u susret.

Koliko to što su blizanci pomaže u čamcu? Utječe li to na njihovu sinkroniziranost, počevši s treninzima pa završno sa zaveslajima?

– Nas dvojica dosta slično razmišljamo, no to što smo stalno skupa nekad nam i ne ide u korist. Jer, ponekad dođe i do nekih razmirica, no mi to brzo riješimo i to pretvorimo u brzinu u čamcu.

S obzirom na to da su u posljednje vrijeme vrlo često u Zagrebu i tu su nerazdvojni jer zajedno stanuju u Hostelu Zagreb. A baš to je i priča njihova sporta. Spartanstvo, asketizam i skromnost.

– Uvijek može bolje, no trenutačno kako tamo samo spavamo, to je zadovoljavajući smještaj. Nismo vam mi od velikih zahtjeva.

Nadamo se da će uskoro doći vrijeme kada će Patrik i Anton postati istinski asovi svog sporta i da će boravak u hostelu biti neprihvatljiv. Uostalom, razmišlja li se o tome da se trajno presele iz njihova rodnog Osijeka u Zagreb?

– Nismo o tome dosad razmišljali. Ostat ćemo mi uvijek u svom gradu, ali da nam je u Zagrebu lakše, to nije nikakva laž. Osim što ovdje treniramo na mirnoj jezerskoj vodi, a ne na Dravi, tu i spariramo braći Sinković.

Treba raditi na tehnici

Svjesni su dečki da su oni još daleko od Valenta i Martina. I da uparivanja dva bratska tandema neće doći, kao što kaže trener Nikola Bralić, sve dok ta posada ne bude imala potencijal za neku od velikih medalja.

– Po zajedničkim treninzima, zaostajemo za njima desetak sekundi. Sjesti sa Sinkovićima u četverac, to bi bila lijepa, dvostruka, bratska priča, no to će ovisiti podosta i o nama. Koliko ćemo trenirati i koliko ćemo im se približiti. Što im budemo bliže, to bi bilo bolje za taj potencijalni četverac.

Osim onog bazičnog rada s njihovom osječkom trenericom Jasminkom Kraljević Čolić, koliko je ova medalja posljedica rada s Nikolom Bralićem i spariranja sa Sinkovićima?

– Ne možemo reći da je to samo zbog njih, ali nam je to pomoglo. Osim toga, mi smo i zahvalni što imamo priliku raditi s njima. Najveća prednost je što imamo priliku učiti od najboljih na svijetu i s njima smo skupa još od prošle jeseni.

Ono što Sinkoviće čini kapitalcima svjetskog veslanja je njihova tehnika na kojoj je trener Bralić inzistirao.

– Moramo mi puno toga dotjerati, no moglo bi se reći da sa snagom stojimo solidno i da je tehnika nešto na čemu moramo najviše raditi.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.