Željko Adžić kao da je bio na kvizu “Tko želi biti milijunaš”, malo je šarao sa svojim odgovorima o deset naših najboljih nogometaša u godini koja nas polako napušta. A onda je još jednom poslao svoj poredak najboljih uz riječi: ovo je moj konačni odgovor. No u svakoj verziji Luka Modrić bio je na prvom mjestu.
– Ma tu nisam imao baš nikakvih problema, tu nema dvojbe – kazao nam je Adžić, igrač koji je postigao prvi pogodak u povijesti naše nogometne lige, te 1992. pogodio je mrežu Cibalije, trebalo mu je manje od minute za taj prvi povijesni pogodak.
Na Ramljaku je bio najbolji
– Kako se toga ne bih sjećao, iako u tom trenutku nisam bio svjestan te činjenice. Netko mi je i rekao: “Pa znaš li što si napravio?” Nisam imao pojma da je to prvi gol u našoj ligi. Sjećam se da mi je asistirao Peter Vigh, Mađar kojeg je Vlatko Marković doveo u Dinamo, a meni je to sjećanje tako daleko pa se znam zezati da mi je asistirao Štef Lamza, ha-ha-ha – veli dobro raspoloženi Adžić koji se vratio na Luku Modrića.
– Teško je uspoređivati vremena, generacije, meni su bliži Boban, Šuker i Prosinečki, ali Modrić mi je baš ostao u posebnom sjećanju. Još s memorijala Mladena Ramljaka. Radio sam tada u školi Dinama s Gabrijelićem, direktor je bio Božidar Šikić, ali nisam imao nekakav dodir s Lukom.
Na tom turniru vidjeli smo Modrića, bio nam je najbolji iako je za igrača turnira proglašen Abramović. I ubrzo sam sreo Luku u nogometnoj školi, kratko smo razgovarali, rekao mi je da ga šalju na posudbu u Zrinjski. Pa ljudi, tko bi tada rekao da će napraviti sve ovo što je napravio, do kuda će doći. I kad pogledate kako se on dizao, to je sjajno.
Bio je odličan u Dinamu, onda ode u Tottenham i postane još bolji, pa ode u Real Madrid i postane vođa tog velikog kluba, što je on sve napravio za svoje klubove i našu reprezentaciju, to je čudo. I danas on igra nevjerojatan nogomet i ove je godine naš najbolji igrač – kaže Adžić.
Razmišljao je Adžić o poretku najboljih, sjetio se da je Lovren standardan u velikom Zenitu i uvrstio ga u svoj poredak najboljih, da je Perišić uzeo tri “kante” s Bayernom, Ligu prvaka, prvenstvo i kup, pa je malo prekrojio svoju prvotnu ideju o deset najboljih u 2020. godini, godini koju je obilježila korona, karantena. A zbog tog virusa trpjeli su turizam, ugostiteljstvo, pretpostavili smo da je trpio i Adžić koji se posvetio vinarstvu.
– Čudna je bila godina, ali nama i nije bila tako loša, zapravo iznenađujuće dobra, valjda su ljudi više pili doma, ha-ha. No stvarno se ne mogu požaliti na ovu godinu u poslovnom smislu, puno je onih kojima je ova godina bila puno teža.
Adžić se tim poslom počeo baviti još dok je igrao, krenuo je 1994. Doduše, sam kaže da on tada više ulagao, a njegov otac radio. No nakon igračke karijere i sam se ozbiljno posvetio tom poslu. Kaže da to nije nešto posebno veliki posao, proizvode oko 100.000 butelja vina, prevladava graševina, ali ima i dvije vrste pinota, zweigelta.
Mi smo europski Brazil
– Može se živjeti od tog posla, ali može se i jako dobro naraditi – kazao nam je Adžić.
Strijelac prvog pogotka u povijesti hrvatske lige i dalje prati našu ligu, pratio je i što Dinamo radi u Europi u posljednje tri sezone, zacijelo je i zbog toga jedini igrač koji se iz naše lige našao na njegovu popisu upravo iz Dinama, reprezentativni vratar Dominik Livaković.
– Podignula se naša liga, da se malo našalim: sad imamo istu gledanost lige kao i u Europi, kad nigdje na stadionima nema gledatelja, sad je svugdje isto. Ali, šalu na stranu, ima baš puno dobrih utakmica.
Ono što mi smeta je – previše stranaca u našim klubovima. Gorica igra odličan nogomet, ali previše je u njoj stranaca iako igraju dobro, u drugim klubovima je, da sad ne imenujem, previše stranaca, a ne znam baš jesu li bolji od domaćih igrača. Dobro, Dinamo ima mogućnosti dovesti kvalitetu i to radi, ali je pitanje, kad pogledamo sve klubove, što će biti s našim igračima, što će biti s našim nogometnim školama. Tu je i problem menadžera, vidite talentiranog klinca s 12 godina, pitate tko je i što je, a on već s 11 godina ima menadžera. I onda ga se gura jer ima nekoga iza sebe, on postaje nečiji projekt.
Ipak, naša je reprezentacija prošla pomlađivanje, klubovi stalno izbacuju nove igrače, očito nemamo problem s nogometnim talentom?
– Kvaliteta naše lige se dignula i to nije sporno, gledamo puno zanimljivih, neizvjesnih i dobrih utakmica u ligi. I stalno izlaze neki novi klinci koji su sve bliži reprezentaciji. Radi se u našim klubovima, mi smo doista europski Brazil po tom pitanju, ali ogroman je broj talenata i u BiH, Srbiji, nogomet je jednostavno naš sport i s ovih će prostora uvijek biti hrpa igrača – kazao nam je među ostalim Željko Adžić.
Biografija
Željko Adžić rođen je 28. kolovoza 1965. godine u Požegi. S 19 godina došao je u Dinamo, a onda se nakon tri godine preselio u Kanadu, u Hamilton, pa potom u Australiju, u Melbourne Knigtse.
1990. vratio se u Dinamo za koji je odigrao 264 utakmice i kao vezni igrač upisao čak 76 pogodaka. Nakon Dinama igrao je još u španjolskom Heraclesu, pa u Hrvatskom dragovoljcu, zaprešićkom Interu da bi mu posljednji klub bio Hapoel Beer Sheva. Za Hrvatsku je igrao protiv Ukrajine 1993. godine u pobjedi 3:1. Kratko se posvetio treniranju u školi Dinama, pa u HAŠK-u, malo je pomagao i zagrebačkom Tekstilcu.
Poredak
Luka Modrić (Real Madrid) 10
Marcelo Brozović (Inter) 9
Nikola Vlašić (CSKA Moskva) 8
Ivan Rakitić (Barcelona, Sevilla) 7
Mateo Kovačić (Chelsea) 6
Ivan Perišić (Bayern, Inter) 5
Dejan Lovren (Liverpool, Zenit) 4
Andrej Kramarić (Hoffenheim) 3
Dominik Livaković (Dinamo Zagreb) 2
Mario Pašalić (Atalanta) 1
Donirajte koju butelju nastradalima od potresa. Hvala!