Otkad je Danko Radić, predsjednik HKS-a, krajem prošlog lipnja hospitaliziran zbog ozbiljnih problema sa zdravljem, konce košarkaške administracije drži Karlovčanin Željko Drakšić (53), glavni tajnik saveza. Član je Izvršnog odbora (boarda) Međunarodne košarkaške federacije Europe (FIBA Europa), dip. ing. geodezije kojemu je košarka uvijek bila hobi. Kaže, nema ničeg ljepšeg nego kad vam hobi postane posao.
Kad hobi postane posao...
– Prije košarkaške administracije radio sam u državnoj administraciji. Strukom sam se intenzivno bavio, a u košarci sam godinama: igrao sam, bio sudac državnog ranga, opunomoćenik u našoj prvoj i u regionalnoj ligi. Kad sam dobio poziv da vodim ured HKS-a, taj sam izazov jednostavno morao prihvatiti.
I danas je zahvalan predsjedniku Danku Radiću što mu je 1999. uputio poziv.
- Nisam imao veliki košarkaški pedigre. Ljudi iz košarkaškog svijeta nisu padali u nesvijest kad bi čuli moje ime. Danko Radić me nazvao i dao mi priliku. Došao sam na godinu, maksimalno dvije, a evo sad će biti punih 16 godina. Zahvalan sam Radiću i Upravnom odboru što su mi ukazali povjerenje kroz četiri mandata i što su me preporučili kao člana FIBA Europe. Iako je Radić u procesu rehabilitacije, u stalnom smo kontaktu na dnevnoj bazi.
Igraju zbog domoljublja
Postali ste i član glavnog Boarda FIBA Europe, koliko je važno to članstvo i kako ste došli do te pozicije?
– To je kruna, vrh svega za jednog administrativca u košarci. Jedina viša pozicija je predsjednik. Zahvalnost dugujem Borisu Laliću koji je jedini Hrvat koji je prije mene bio član. Bio je i predsjednik Saveza i dopredsjednik FIBA Europe. Kada sam 1999. kao tajnik HKS-a prvi put došao na Fibinu skupštinu, uzeo me za ruku i upoznao sa svakim od delegata 51 zemlje FIBA-e. U zadnjih 15 godina bio sam član skupštine, osam godina sam bio član komisije za natjecanja FIBA Europe i onda je došla i kandidatura za člana Boarda. To smatram izuzetnim rezultatom i čašću.
Niste tip za medije...
– To mi je normalno, jer za medalje su najzaslužniji igrači i treneri. I vi i ja jednako sjedimo i gledamo utakmicu i ne utječemo na rezultat. Kad se ekipa nađe na terenu tu priča sa Savezom završava.
Koliko je trenutačno selekcija u programu HKS-a?
– Svake sezone skrbimo o 12 muških i ženskih reprezentativnih selekcija koje su u redovnim programima i natjecanjima A divizije. Godišnje odradimo 650 do 700 dana priprema i natjecanja. Već godinama držimo dobar ritam pa je mlada selekcije (ubrajaju se zajedno U16, U17, U18, U19 i U20) četvrta na Fibinoj rang listi od 214 članica. Iza smo SAD-a, Srbije i samo bod iza Litve koja je baš košarkaška država. Nastavili smo i ove godine. Možemo se pohvaliti medaljom selekcije U-18 i polufinalom U-20.
Koliko je ljudi oko reprezentacija? Brojke je još jednom sasuo iz rukava...
– Na natjecanjima i vođenju lige i marketingu u Savezu radi 14 ljudi. U svijetu 214 zemalja igra košarku. Ako se uspoređujemo s europskim državama onda savez u Turskoj ima 110 zaposlenih, u Francuskoj ih je 98, a Njemačka, koja je primjer racionalnosti, ima 60 ljudi. Budžeti su im deseterostruko veći.
Koliki je onda budžet HKS-a?
– Oko 2,5 milijuna eura. Gotovo 80 posto potrošimo na pripreme reprezentacija.
Ne volite uspoređivati košarku ‘prije’ i košarku ‘danas’?
– Košarka otprije 20 godina i ova danas, to su dva različita sporta. Od 1992. na Fibinim prvenstvima smiju igrati i NBA igrači. Košarka je otad praktički postala jedini sport na svijetu koji se igra samo za dvije medalje jer jedna je uvijek američka. Mnogi vole reći da je prošlogodišnji rezultat s EP-a u Sloveniji, četvrto mjesto, najbolji rezultat od vremena pokojnog Petrovića. Za mene je peto mjesto s Olimpijskih igri u Pekingu 2008. još jači rezultat. Već plasirati se među 12 je teško, biti peti još teže.
Koji je cilj HKS-a na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj u rujnu?
– Samo svjetski prvak ide u Rio 2016., pa u natjecateljskom smislu nemamo velikih imperativa. Naš izbornik Repeša stalno ponavlja: ‘Prošle godine smo dignuli letvicu visoko, ajmo tako nastaviti!’ Cilj je proći skupinu, ući u nokaut utakmice. Želimo biti ondje do zadnjeg dana za koje god mjesto igrali.
Imaju li igrači i treneri naknadu za igranje u reprezentaciji? Nasmijao se...
– Moram ih pohvaliti: igrači dolaze isključivo radi domoljublja. Hvala Bogu, imaju dobre, potpuno zaslužene ugovore u klubovima. Ono što mi njima dajemo je najobičniji džeparac za kavu. Nisu nikada pričali ili pitali o premijama. Nagrađuje ih država prema kriterijima za uspjehe na velikim natjecanjima, a i mi ćemo s veseljem znati nagraditi svaki uspjeh.
‘Otkaza’ igrača ima u svim reprezentacijama, a u našoj ovoga ljeta - niti jedan?
– Ne volim tu riječ ‘otkazi’. To su stanke. Svake godine imamo ili EP ili SP. Primjerice, Dario Šarić koji s 18 godina uđe u reprezentaciju, u sljedećih deset nema se kada ni oženiti. Ako će stalno igrati, bit će devet mjeseci u klubu, imat će 15 dana do mjesec odmora i tako iz sezone u sezonu. To umara... Naši igrači nikad nisu rekli da neće, u stilu ‘ko vas šiša’, nego: ‘Pustite me jedno ljeto da se odmorim, da saniram ozljedu ili da se oženim. Ne možete iz godine u godinu eksploatirati tijelo do krajnjih granica, i liječnici se tome protive.
Kako to da smo osuđeni na Amerikance na poziciji razigravača?
– To je više pitanje za struku i stručnu diskusiju. Nije to nikakav hrvatska pojavnost. Košarka je dinamičan sport, a mi nemamo toliku bazu djece. Teško je da vam se u svakoj generaciji na svakoj poziciji rodi jedan Dražen ili Šarić.
Zbog rata u Ukrajini, otvoreno je domaćinstvo EP-a 2015., a Hrvatska se opet prijavila. Koliko uspjeh na SP-u u Španjolskoj može utjecati na dobivanje organizacije?
– Rezultat tu nema utjecaja. Već smo bili i ranije kandidati za EP 2015. s Njemačkom, Francuskom i Italijom i ponovno smo se javili za organizaciju jedne skupine ili skupine i završnice. Sada čekamo zasjedanje Boarda FIBA Europe krajem rujna. Čekaju nas još lobiranja da uvjerimo Fibu da smo spremi organizirati takvo natjecanje. Sve što je dosad organizirano u Hrvatskoj, bilo je na visokoj razini. Imamo veliku potporu Vlade koja je s resornim ministarstvom i HOO-om dala zeleno svjetlo.
Organizacija bi Hrvatsku, prema prvim kalkulacijama, koštala oko 41 milijun kuna. Imate li predodžbu o konačnim troškovima i eventualnim dobicima?
– Ja živim s tim! Da me netko probudi usred noći, počeo bih buncati o organizaciji. Ali ne bi bilo fer da i kao član Fibina Boarda iznosim detalje.
Cedevita je praktički jedini klub koji kod nas stabilno funkcionira, odnedavno i Jolly Šibenik. Mogu li se spasiti i Cibona, Zadar, Split, Rijeka, Osijek...?
– Cedevita je organiziran klub i neminovno je da će svi morati tim putem. Ljudi vode klub kao što vode i svoju kompaniju. I zato imaju takve rezultate. Imamo preoblikovanja u pravilniku kako bi doveli u red sportske kolektive. U Cedeviti su ih i prije uvidjeli. Znači... može se!
Može li HKS pomoći Ciboni?
– HKS pomaže svim klubovima. Gradonačelnik Bandić drži pod kontrolom situaciju u Ciboni, a Savez će podržati svaku odluku kluba. Ako je Gradu stalo do Cibonom, vjerujte, HKS-u je još više...