Nakon Zlatka Kranjčara koji je odrastao na zagrebačkoj Ferenščici, prvu momčad Dinama sad vodi dečko iz Rudeša. Željko Sopić (42) u nedjelju navečer, nakon debakla Dinama na Rujevici, preuzeo je momčad dok vodstvo kluba ne pronađe novog trenera.
Vodio je plave u pobjedi u Hrvatskom kupu protiv Velog Vrha (5:0), sad slijedi Lokomotiva (danas u 18 sati u Kranjčevićevoj), a potom Juventus i Hajduk.
Odgajali nas Biškup, Čeko...
– Već sam rekao da nam je utakmica s Lokomotivom najvažnija i da nam treba pobjeda, s 1:0 ili 5:0.
Juventus?
– Ni riječ o Juventusu nisam progovorio, iako ga gledam – kazao je Sopić te prenio dojmove o vođenju Dinamove momčadi:
– Dobro znam igrače, mislim da su se digli emocionalno, ali nema potrebe puno pričati, sve će se vidjeti u Kranjčevićevoj.
Kako bi Dinamo trebao igrati, kakva je vaša vizija?
– Jednostavna, igrači moraju raditi ono što im kažem. I kad govorimo o iskustvu, mladom ili starom treneru, mogu reći da postoje samo treneri koji svoju viziju mogu provesti i oni koji ne mogu – rekao je Sopić.
Kad smo nedavno razgovarali, bio je određeniji.
– Moj životni moto u ovom poslu je – moraš imati ideju, i za tu ideju ginuti, čak ako i nije ispravna, moraš je provoditi do gornjih granica.
Kakav je Željko Sopić, možda najbolje zna Nino Bule. Prošle sezone bio mu je pomoćnik u drugoj momčadi Dinama, znaju se odavno i mjerodavan je da nam kaže koju riječ o svom bivšem suigraču, ali i šefu.
– O njemu mogu reći samo sve najbolje, a znamo se jako dugo... Igrali smo zajedno četiri-pet godina u Zagrebu, pa na kraju tri godine u Lokomotivi. Počeli smo zajedno u Zagrebu, kao klinci od 17 godina, probijali smo se zajedno, on, Baturina i ja bili smo mlađi kod trenera Branka Tucaka, a odgajali su nas igrački i kao osobe stariji dečki kao Biškup, Čeko... Ponovno smo se našli u Lokomotivi, a kad je Željko postao trener druge momčadi Dinama, pozvao me za pomoćnika – rekao je Nino Bule, koji danas u Dinamu vodi klince do 13 godina.
Nije bilo lako voditi drugu momčad, 60-ak igrača prošlo je kroz nju.
– Takav je profil momčadi, druga momčad služi za uvođenje mladih igrača u seniorski nogomet ili vraćanje u formu onih iz prve momčadi. Važno je bilo da ostanemo u drugoj ligi, to smo prilično sigurno i bezbolno odradili, dobro smo odgovorili na te izazove – kazao je Bule.
Majstor za atmosferu
Kakav je Željko Sopić kao trener?
– Kao čovjek je pravedan i uz to izuzetan radnik, a takav je bio i kao igrač. I dok je igrao, a i kasnije kao trener, bio je sjajan za atmosferu u momčadi, u svlačionici. Zrela je osoba, a s druge strane ima pozitivnu crtu djeteta, uvijek je spreman za šalu, ali pri tome ne trpi posao, u tome nema iznimke.
Može li biti trener prve momčadi?
– Nije to priča u kojoj bih ja trebao sudjelovati. No, svakako bih želio reći da prema Zlatku Kranjčaru imam golemo poštovanje, ali tako je to u nogometu, to je kompleksan posao. A Sopa? Dinamo je veliki klub, igra u Ligi prvaka, ne znam tko bi mogao biti prvi trener, ali mogu se zapitati zašto ne Sopić. Poštujem iskustvo u trenerskom poslu, ali ni iskustvo nije nikakva garancija da ćete uspjeti. Da postoji formula za uspješan trenerski rad, svi bismo je koristili. K tome, iza Sopića je pet godina trenerskog rada. I kad vidim s kojim imenima mediji špekuliraju, doista ne vidim zašto to ne bi bio Sopić. A griješit će svatko, ne griješi samo onaj tko ne radi. Možemo pametovati, ali poznajem ga sto godina i o njemu kao treneru i čovjeku mogu reći samo sve najbolje – rekao je Nino Bule koji prošlu sezonu nije završio sa Sopićem u drugoj momčadi jer se teško ozlijedio i morao je odmah na operaciju. Sad se polako vraća poslu.
Željko Sopić rođen je 6. srpnja 1974. u Zagrebu. Kao klinac igrao je u Dinamu, ali nije se slagao sa Zdenkom Kobešćakom i otišao je u Ponikve, pa u Zagreb, iz kojeg je trebao otići u Borussiju (D), ali je završio u Borussiji (M).
Ondje je igrao dvije godine, potom četiri u Ahlenu, da bi se vratio u Zagreb na jednu sezonu, pa dvije sezone u S. Belupu te još tri u Lokomotivi. Kao trener počeo je u Lokomotivi, gdje je bio pomoćnik Mariju Totu, Tomislavu Ivkoviću i Anti Čačiću.
U Rudešu je Sopić asistirao Ivanu Kneževiću, potom ga i sam vodio, zatim preuzeo Dinamo 2 te na kraju asistirao Cici.