Sjedio je naslonjen na ogradu uz rub igrališta i gledao Realove klince kako treniraju. Iako je bio početak siječnja, sunce je sjalo iznad Valdebebasa, kampa za trening madridske momčadi, pa je “šiltericom” radio sjenu kako bi bolje vidio. Zagledao se u daljinu, zamišljen... Kao da se prisjećao svojih početaka. A onda ga je trgnula zvonjava mobitela, zvao je predsjednik madridskog Reala Florentino Pérez.
“Recite, predsjedniče”, tiho je prozborio Zinédine Zidane (43). “Rafa (Benitez, nap.a.) je bivši, treba mi novi trener prve momčadi, a on mora biti karizmatik, genijalac, vođa i omiljen među navijačima. A ti si taj”, kazao mu je, a već dan poslije sjedili su zajedno na predstavljanju. Tako je nakon velike igračke karijere legendarni francuski nogometaš krenuo u pisanje novih stranica svoje veličanstvene karijere. Kada se Zidane rodio, nitko nije mogao ni zamisliti da će taj dječak ispisati stranice nogometne povijesti.
Kao dijete alžirskih imigranata, rodio se u Marseilleu, a odrastao u siromašnom naselju kojim su vladali droga, kriminal i prostitucija. No, danas, s vremenskim odmakom, možemo ustvrditi – dana 23. lipnja 1972. zvijezda je rođena. Nogomet je počeo trenirati s četiri godine, svjedoci kažu da se od lopte nije odvajao, a ona mu se doslovno lijepila za nogu.
– On je razgovarao s loptom, to nisam nikad u životu vidio, rekao je Jean Varraud, skaut koji ga je otkrio i doveo u Cannes.
Yazid, kako mu je srednje ime i kako su ga zvali u djetinjstvu, kao klinac je odlazio na utakmice i navijao za Marseille, a idol mu je bio Blaž Baka Slišković.
– Slišković je bio čudesan, na zadivljujući je način zabijao golove, čak i izravnim udarcem iz kornera. Obožavao sam ga gledati – kazao je Zizou.
A koliko su idoli utjecali na njega, najbolje govori činjenica da je prvog sina kojeg je dobio sa suprugom, španjolskom plesačicom Veronique Fernández, nazvao po jednom od njih. No, ne zove se sin Blaž Zidane, već Enzo, po nogometašu Francescoliju koji je krajem 80-ih igrao za Marseille.
Volej za povijest LP-a
Zidane je u Cannesu godinu dana proveo u omladinskoj školi, a zatim napokon zaigrao za seniore. U klubu je tada glavna zvijezda bio Marko Mlinarić.
– Sjećam ga se kao mirnog, šutljivog i povučenog, ali taj je momak pokazivao nevjerojatan igrački potencijal. Odmah se vidjelo da ima “ono nešto”. Često sam mu pomagao, zajedno smo vježbali “slobodnjake” – kazao je Mlinarić u jednom od intervjua za Večernji list.
Krajem 90-ih godina proživljavao je najbolje trenutke karijere. Bordeaux je vodio do finala Kupa Uefe, zatim s Juveom osvojio prve velike trofeje, a Francusku vodio do svjetskog (dva gola u finalu protiv Brazila) i europskog zlata 2000. To je natjeralo Real da ga 2001. godine dovede za 76 milijuna eura, što je tada bio rekordan transfer, a on je u finalu Lige prvaka 2002. godine još je jednom pokazao da je igrač za velike utakmice.
Igrala se, naime, utakmica protiv Bayera, na Hampden Parku u Glasgowu natiskalo se 52 tisuće sretnika, a u 45. minuti vidjeli su potez zbog kojeg nisu požalili niti jednog eura plaćenog za ulaznicu. Roberto Carlos sjurio se po lijevoj strani, ubacio “svijeću”, a Zidane volejem iz prve “skinuo paučinu” na Buttovim vratima. Iako je naš, možemo ustvrditi da je sva sreća da Boris Živković nije uspio ući u blok jer bi svi nogometni zaljubljenici ostali zakinuti za pogodak koji je u mnogim izborima proglašen najljepšim u povijesti finala.
Igračku karijeru završio je 2006. godine na osebujan način. Francusku, koja nije bila ni blizu uloge favorita, vodio je do finala SP-a, a onda u produžetku izgubio živce i glavom udario Marca Materazzija. Zidane je isključen, Francuzi su poraženi nakon jedanaesteraca, a njemu je to bila posljednja utakmica u karijeri.
Ne može bez lopte
Na taj način završila je velika karijera, a svi mi koji smo živjeli u tom razdoblju možemo biti presretni jer smo uživali u potezima virtuoza. Krasio ga je odličan pregled igre, sjajan udarac i ubitačan dribling. Njegovo okretanje na lopti dobilo je naziv ‘marsejski rulet’. No, poznat je i po laktarenju protivnika, što je možda naučio od Asanovića u Cannesu, pa se zbog toga jednom zamalo potukao s današnjim trenerom Barce Luisom Enriqueom.
Ni mirovina ga nije uspjela odvojiti od lopte pa je nastavio igrati humanitarne utakmice. Na jednoj takvoj zaigrao je i Antonio Franja.
– Prijatelj Đoni Šulentić me zvao u Vancouver 2009. i sve dok nisam došao i vidio velikog Zidanea u svlačionici, nisam vjerovao što se događa. Zizou je na mene ostavio odličan dojam, zaista je normalan, običan, ne glumi zvijezdu i uvijek ću pamtiti taj susret – prepričao nam je Franja pa dodao:
– Sjećam se da nam je tijekom utakmice nasred travnjaka rekao da navečer moramo izaći u grad, što se i dogodilo. Ostali smo do jutra, bilo je iznimno zabavno, a on me oduševio. Obarao je inteligencijom. Vidjelo se da nogomet ima u malom prstu, da mu teoretski dio ide jednako dobro kao i baratanje loptom. Ali, sjećam se da sam ga upitao za Ronalda koji je tek došao u Real i odgovorio mi je da je odličan, ali da nije siguran hoće li uspjeti, jer u kraljevskom klubu moraš se podrediti kolektivu, a on je individualac.
Poznati nogometni ćelavac okušao se kao glumac, u filmu “Asterix na Olimpijskim igrama”, a glumio je uz Jeana Todta i Michaela Schumachera. Supruga šefa F1 Michelle Yeoh davala im je besplatne satove glume jer je ona kao Bondova djevojka već imala mnogo iskustva.
Od 2010. godine u Realu je obnašao brojne funkcije, od Perezova savjetnika, sportskog direktora, pomoćnika Mourinhu i Ancelottiju, pa sve do trenera B momčadi. Tada je prelomio da će jednoga dana voditi seniore pa je krenuo na usavršavanja, a savjete je dobivao od Pepa Guardiole čije je treninge u Bayernu često gledao. San mu se ostvario, a u debitantskoj sezoni na klupi već čini čuda i Real je doveo do finala Lige prvaka. Na utakmici je miran i staložen, bez previše vike raspoređuje igrače na terenu kao da igra partiju šaha i pritom je uspješan. Igrači ga vole, većini je bio idol i inspiracija pa s veseljem slušaju savjete. Informacije iz svlačionice kažu da svi stoje iza njega, a sviđa im se što im je na raspolaganju cijelo vrijeme i uvijek nađe vremena za razgovor. U igri im je dao slobodu, ne drži se striktno taktičkih zamisli kao Rafa Benítez. I čini se da je pronašao formulu uspjeha. Uz to, Modriću je u ruke gurnuo dirigentsku palicu.
– Modrića tjera naprijed, dao mu je slobodu i to je ključ dobre forme cijele momčadi. Njih su dvojica još za vrijeme dok je Zizou bio Ancelottijev pomoćnik razvila odličan odnos, prijateljski. Često su nakon treninga ostajali vježbati pa je Zidane Hrvata sada proglasio desnom rukom i vezom s igračima – pišu španjolski novinari. Navode i to da njegova želja za igrom i dalje nije nimalo splasnula pa da tako na svakom treningu zaigra sa svojim igračima. Kad se u istoj momčadi nađu takva dva umjetnika, tvrde Španjolci, nitko im ne može uzeti loptu.
Pred Realom i Zidaneom je utakmica koja će obilježiti sezonu. Francuz 28. svibnja protiv Atlética ima priliku postati drugi trener u povijesti koji je u debitantskoj polusezoni uspio osvojiti Ligu prvaka. Dosad je to uspio samo Tony Barton s Aston Villom 1982. Isto tako, postao bi sedma osoba u povijesti koja je uspjela Ligu prvaka osvojiti kao igrač i kao trener (dosad su to uspijevali Munoz, Trapattoni, Cruyff, Rijkaard, Ancelotti i Guardiola) te bi već sad ušao u legendu.
Igračina!!