Prvi Hrvat u Real Madridu, Zagrepčanin Igor Jovićević (42), vratio se – doma. U Madrid, svoj drugi dom. Nedavno je napustio klupu ukrajinskog kluba Karpati iz Lavova i odlučio ulagati u svoju trenersku nadogradnju.
Već mjesec i pol dana, od Reala preko Atlética do Rayo Vallecana i njegova sjajnoga trenera Paca Jémeza, upoznaje se s metodologijom rada u madridskim klubovima. No, iako je bio Realov igrač (1991. – 1995.), zanimljivo je kako Igor za posjeta svome klubu nije tražio da vidi “kraljeve” izbliza.
Ništa ne prepušta slučaju
– Pratio sam treninge Real Madrid Castille, druge momčadi koju vodi moj nekadašnji suigrač Luis Miguel Ramis. Mogao sam, naravno, kao bivši realovac doći i do kampa prve momčadi, ali procedura je preduga i komplicirana. U ovom osjetljivom razdoblju sezone, kada se Real Madrid hermetički zatvara za sve znatiželjnike, lakše je ući u Pentagon nego u Valdebebas. Morate se najaviti unaprijed, tražiti posebnu dozvolu, proći brojne kontrole..., a na tome nisam inzistirao. Metodologija rada ionako je ista i u drugoj momčadi, i sve sam imao na dlanu – kaže Jovićević.
Na početku sezone, kada je u Realu stolovao Benítez, govorili ste pohvalno o njemu, a izdržao je tek nekoliko mjeseci.
– Nije lako biti trener Real Madrida, igračima naviknutima na autoritete bivših zvijezda, legendi, poput Ancelottija iza kojega je stajala cijela svlačionica. Bio je to trener liberalnoga pristupa, u potpunoj suprotnosti s Rafom, zbog čega je imao fenomenalan odnos s igračima. Na istoj liniji je i Zidane, igrački velikan, ali skroman, tih čovjek koji se služi jednostavnim rječnikom, ne filozofira pa je uspio u kratko vrijeme pridobiti povjerenje igrača. Zidane odiše mirnoćom i u svakom trenutku ima kontrolu nad emocijama, na press konferencijama, treninzima, sastancima. Ništa ga ne može izbaciti iz takta – kaže Jovićević.
Na utakmicama baš tako i ne izgleda? Reagira dosta burno.
– Pellegrini je rekao da trener, vodeći utakmicu, može na igrače utjecati samo pet posto, dok se 95 posto uvježba kroz treninge. Normalno je da ima burnih reakcija za vrijeme utakmice jer ovisiš o 11 ili 14 igrača. Oni te čine boljim ili lošijim trenerom – ističe Igor.
Zidane je, kaže Jovićević, trener koji ništa ne prepušta slučaju. Okružio se ekipom suradnika u koje ima golemo povjerenje i u njima ima čvrst oslonac. Ako Luis Enrique pokraj sebe ima Unzuéa, Simeone pouzdanoga Germána Burgosa, Zidaneov “dvojnik” je Davide Bettoni (44), trener koji mu je služio i u Realu B. Tom Francuzu talijanskog podrijetla dodijelio je ključnu rolu u pripremi i vođenju utakmice.
Modrić kao Iniesta
– Za vrijeme utakmice Zidane negdje gore u uredima ima dvojicu i te kako zaposlenih videoanalitičara. Jedan snima utakmicu i označava problematične situacije, a drugi ih odmah izrezuje, montira i šalje na Bettonijev iPad – kaže Jovićević.
Te se situacije analiziraju u poluvremenu?
– Ne, ne čeka se ni minute! Bettoni odmah, za vrijeme igre, prenosi informacije Zidaneu i on odmah reagira. Online vođenje utakmice danas je uobičajena stvar u velikim španjolskim klubovima. Tu praksu već odavno je uveo Guardiola, i služi se njome i u Bayernu. I njegov pomoćnik stalno nosi “naušnice” za vrijeme utakmice – dodaje Jovićević.
Ne bi li trener morao vidjeti sve što se događa na terenu, i bez pomoći računala?
– Sa svoje pozicije, i s toliko događaja na terenu, koji se izmjenjuju velikom brzinom, trener je u stanju uočiti samo 25 posto situacija. Zato mu je pomoć tehnologije neophodna.
Kako u Zidaneovoj koncepciji vidite Modrića?
– U Luki vidim Iniestu u najboljim godinama, ovakav Luka u Barceloni bi mogao igrati odmah! Fantastična orijentacija u prostoru, potpuna kontrola nad ritmom igre... čak je i povećao produktivnost u napadu. To je ono što je trebao činiti i prije, i što je Zidane tražio od njega pomaknuvši ga dvadeset metara bliže suparničkom golu: “Opusti se, budi slobodniji, okomitiji...” Bio sam na utakmici protiv Villarrealla. Kada je izlazio iz igre, cijeli stadion je ustao i 35 sekundi pljeskao Luki – ističe Igor.
Rakitić je svoju napadačku slobodu u Barceloni bolje iskoristio. Mnogo je efikasniji od Luke.
– Da, ali Rakitić je znao da iza leđa ima Busquetsa, dok Luka, do pojave Casemira, takvu sigurnost nije imao. Kako će otići naprijed i ostaviti široki prostor iza leđa nezaštićen? Danas će Casemiro pokupiti sve otpatke i odbijance i uvijek biti pouzdan motritelj Lukina zaleđa – zaključio je Jovićević.