Kaubojski šešir koji je skinuo, Ivano Balić prebacio je na desno krilo Ivanu Čupiću te ga danas u rukometnoj reprezentaciji zadužio za svoj nekadašnji dio posla – šale i podizanje atmosfere. Dečko koji je Baliću i po frizuri sličan, dok ostali mirno sjede, izvodi fore, nasmijava ih, podbada...
– Mi smo vam jedna velika obitelj, atmosfera mora biti na nivou. Istina, neki odlaze, drugi dolaze, a nama starijima je zadatak i primiti mlade dečke, uklopiti ih. Najbitnije je da se zna tko što radi, slikovito rečeno, tko pije, a tko plaća.
Tužno je, ljudi ostaju bez posla
Postoji li kakva inicijacija za nove igrače?
– Nije to više kao nekad, veće torture novih igrača bilo je u prijašnjim generacijama, trebalo bi pitati Ketu i Kljajića, ha-ha. Ja sam bio u nekoj prijelaznoj generaciji pa sam još i dobro prošao. Meni je obaveza bila slušati starije, pokazati kućni bonton, skupiti im dresove i lopte nakon treninga ili paziti jesu li svi ušli u autobus, došli na večeru. Preživio sam...
Uz Alilovića, Duvnjaka, Vorija i Vukovića imate dva srebra i broncu s europskih prvenstava. Jasno je što nedostaje – zlato.
– Srećom, imamo kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima i, važnije, kontinuitet pobjeđivanja velikih ekipa. Trenutačno smo koncentrirani na prvi krug. Ako bude sreće i zdravlja, prenijet ćemo četiri boda i tada će nam biti lakši drugi krug. Ali tamo, tko god prođe, Francuzi, Rusi, Poljaci ili Srbi, to će biti velike utakmice u kojima će odlučivati nijanse. U posljednjih nekoliko godina pokazali smo da dobro otvaramo turnire, igramo dobro na početku, a kako natjecanje odmiče, da smo sve bolji i bolji. Dalje od polufinala ne bih se usudio prognozirati... – kaže desno krilo poljskog Kielca.
Na većini posljednjih velikih natjecanja, od SP-a u Hrvatskoj do EP-a u Austriji i Srbiji, imali ste podršku navijača. Danska je daleko, rijetki će biti na tribinama s trobojnicom. Koliki vam je to problem?
– Kriza stišće, u Hrvatskoj je nezavidna situacija, svima nama koji igramo vani prijatelji i roditelji prenose sve probleme koji ih tište. Najgore, ljudi su bez posla... I nama je posve jasno da ćemo zbog financijskih problema biti usamljeni u Danskoj, no znamo da su ljudi uz nas, da gledaju naše utakmice kod kuće i navijaju za nas. Obećavam svima onima koji će se živcirati ispred televizora za vrijeme naših nastupa na Europskom prvenstvu da ćemo dati baš sve od sebe kako ih ne bismo razočarali.
Ne želim izgledati smiješno
Dečko iz Metkovića (27) danas je, uz jedinog preostalog veterana Igora Vorija (543) i zvijezdu Domagoja Duvnjaka (398), naš najbolji strijelac, u 87 utakmica zabio je 342 gola... Nadate li se tituli najboljeg strijelca prvenstva?
– Apsolutno nemam nikakvih osobnih ciljeva. Bitno mi je da sam zdrav i da, kad igram, dam sve od sebe. Tip sam igrača koji kad igra na pola snage izgleda smiješno. Idem uvijek preko svog maksimuma jer jedino tako znam. Nekad me sreća pomazi, a nekad se ozlijedim. To je tako kod sportaša, jedan dan si najbolji, drugi se dan ozlijediš. Ali puno sam se puta vraćao pa ne kalkuliram hoću li se ozlijediti. Ako kakva nagrada dođe meni ili mojem suigraču, to će biti ogledalo cijele momčadi...
Niti u jednoj vijesti nema niti riječi o taktici i pripremi za pojedine sigurne i vjerojatne suparnike u drugom krugu. Mislim, tu se sve zna i zna se kaj su dečki sposobni odigrat, ali trener, a niti igrači niti riječi o tome. Pa nije to tajna nad tajnama. Tak i tak je sve poznato. Ipak bi trebalo reći koju o igri, o strategiji, taktikama, uigranim akcijama i mogućim taktičkim iznenađenjima. Dakako, o pripremi za pojedinog suparnika se ne govori prije tekme. Ali, nekak me strah da trener tu nema puno za reč. Do sad su me njegovi potezi potvrđivali. Nadam se samo da je spreman učiti na svojim pogreškama. Barem ih pokušat ispravit. To bi bil veliki napredak. No, i tu sam sumnjičav. Sečam se kak je Červar prvo znal nakon tekme reč gde je pogrešil, bilo da su dobili ili zgubili, a to znači da je itekak bil svjestan kaj dela i koje to učinke ima. Ovaj pak na momente zgleda ko da opće nije svjestan niti sebe, ni situacije, a kamoli da zna kaj i kak to napravit. No, živi bili pa videli, rekli su slepci, citirajući sve ostale. Kak god bilo, sretno, spretno i bistro u lovu. (Naime, medalja se ne "dobiva", ne "uzima", nego "osvaja" u lovu na istu. Pun mi je kufer onih koji "uzimaju", npr. "Uzo sam Merdžu!" kak i onih kaj uđu u birtiju, ne pozdrave i ponosno na šanku vele "Daj mi...". Istog trena van iz birtije i mesec dana zabrane ulaska i besplatni primjerak bontona. Zato nam i je tak kak je.