Među najpoznatijim Hrvatima u Italiji svakako je Ratko Rudić (71), vaterpolski stručnjak svjetskoga glasa. Kao izbornik talijanske reprezentacije, svojedobno je osvojio sve moguće naslove, a sada je trener najbogatijeg vaterpolskog kluba na svijetu Pro Recca.
No, vaterpolo je u Italiji, kao uostalom i u cijeloj Europi, na čekanju, a Ratko je ostao u svom stanu u Reccu, gradiću nešto južnije od Genove, ali također na moru.
– Imao sam avionsku kartu za Zagreb, ali vidio sam da su počeli problemi na granicama i u zračnim lukama, a i nisam želio da nekome doma u Hrvatskoj i nehotice možda prenesem virus, iako sam zdrav, pa sam se odlučio za samoizolaciju ovdje u Reccu – kaže nam Rudić u telefonskom razgovoru.
Možete li barem trenirati?
– Nema ništa od vaterpola, a ni od ostaloga sporta. Momčad je raspuštena, bazen je zatvoren, igrači su dobili program za određene vježbe kod kuće, koje će ispunjavati u mjeri u kojoj je to moguće. Recimo mogu trčati po stubištu, što i ja radim. I sve to individualno, nema okupljanja u skupinama.
Koliko vidim, igrači to disciplinirano rade, važno je da održe neku kondicijsku razinu, iako je teško pretpostaviti koliko će sve to trajati.
Jesu li u gradu Reccu nešto blaži uvjeti nego u Lombardiji?
– Nema iznimki, nigdje nije labavo. Možete izaći do dućana kupiti osnovne potrepštine, novine na kiosku, a otvorene su još samo ljekarne. Nema bespotrebne šetnje gradom, eventualno možete izvesti psa... A kako se sa psima može ostati i nešto dulje u gradu, razvio se ovdje i određeni biznis koji je dobio ime “rent-a-dog”. Pa psi budu po cijeli dan vani, ali s različitim pratiteljima, ha-ha...
Trčkaram po stubištu
A gdje je vaš pas?
– U Gorskom kotaru.
Strani igrači u Pro Reccu, poput naših Bijača i Bušlje, su u svojim zemljama, nisu u Italiji?
– Da, stranci su bili na pripremama svojih reprezentacija pa su ondje i ostali. Ovdje su uglavnom samo Talijani.
I kako izgleda vaša svakodnevica u takvim uvjetima?
– Pa, odem nešto kupiti u grad, pa malo trčkaram stubištem gore-dolje, odradim još neke vježbice. Na televiziji se praktično govori samo o koronavirusu, ali nije mi dosadno.
Radim neke stvari za koje prije nisam imao vremena, a i čitam svog omiljenog pisca Johna le Carréa. On vam je napisao onu poznatu knjigu “Dečko, dama, kralj, špijun”, a ja sad čitam nešto drugo, o povijesti jedne djevojke.
Na engleskom, talijanskom ili možda hrvatskom?
– U originalu, na engleskom.
Bili ste i izbornik SAD-a, kojim jezikom bolje vladate: talijanskim ili engleskim?
– S talijanskim stojim bolje, ipak sam ovdje dulje živio.
Vaša kći Martina, inače violončelistica, živi u Milanu, pretpostavljamo u sličnom režimu?
– Da, u svakodnevnom smo kontaktu. Kao i mnogima, Skype nam je postao najvažnija aplikacija. Ona također ne smije izlaziti, nema koncerata, ali daje satove učenicima individualno.
Zbog čega je, po vašem mišljenju, epidemija koronavirusa u Italiji dobila tako dramatične razmjere?
– Pa, u Italiji je prvo počelo, ali bojim se da će i u nekim drugim zemljama, poput Španjolske ili Francuske, biti isto. U Italiji se radi puno testova, u nekim drugim zemljama manje. Možda Talijani u početku nisu reagirali na pravi način, podcijenili su opasnost.
Dopušteno je slobodno kretanje sa sjevera na jug i tako se virus proširio po cijeloj Italiji. Ali krivulje su slične gotovo u svim zemljama. Teško je, ali Talijani se ne predaju. Svakodnevno u podne izlaze na balkone i zajedno pjevaju i sviraju, pokazuju taj svoj neslomljivi duh.
Imate dobre kontakte s Lenom i Finom, kad bi se vaterpolska natjecanja mogla nastaviti?
OI ovoga ljeta? Jako teško...
– To nitko ne zna. Mi smo posljednju utakmicu igrali 7. ožujka u Napulju i pobijedili Canottieri. A već 9. ožujka sve je prekinuto. Sve je na nekom čekanju. Teško je i pretpostaviti hoće li se igrati sve preostale utakmice. I same Olimpijske igre u Tokiju su vrlo upitne, iako je za očekivati da će biti organizirane ove godine, ali možda najesen.
Stručnjaci ovdje predviđaju da bi ova epidemija mogla potrajati još tri mjeseca. Nadaju se da bi se s velikim vrućinama virus povukao, ali ni u to nisu sigurni, to je zasad samo teorija. Nama su odgođene dvije utakmice Lige prvaka, a u talijanskom prvenstvu imamo još čak devet kola. Sve je na čekanju.
Kakvom vam se čini situacija u Hrvatskoj?
– Pratim, naravno, što se događa u domovini i drago mi je da Hrvatska za sada dobro stoji. Uvijek je pitanje koliko je testova napravljeno jer virus mogu prenositi i osobe koje su inficirane, ali ne pokazuju znakove bolesti. Nadam se da je u Italiji vrhunac prošao, a da u Hrvatskoj i neće biti tako žestoko – poželio je Rudić.
Ratku svaka čast. Ostao je u Italiji ne želeći dovoditi u opasnost svoje bližnje u Hrvatskoj, što neki nažalost rade. Taj čovjek je uvijek dva koraka ispred svojih suvremenika.